Marko Marković
BEORAD – Na inicijativu i uz podršku beogradskih novinara, prestonica Srbije mogla bi uskoro dobiti jednu ulicu koja će nositi ime po Marku Markoviću, legendarnom radio reporteru i sportskom komentatoru. Većina sportskih novinara danas je složna u mišljenju da je Marko Marković večni simbol dobrog govora, glasa i dostojanstvene novinarske pojave.
Marko Marković – velikan žurnalizma!
Istinski umetnik lepe reči. Blistavu novinarsku karijeru započeo je u Radio Prištini. Najveći deo radnog veka proveo je u Radio – televiziji Beograd. Među pokretačima je eksperimentalnog programa TV Beograd i osnivač sportske redakcije. Od 1961.godine uporedo radi na radiju i televiziji. Na radiju je prenosio oko 2.000 fudbalskih i košarkaških utakmica. Pamte ga armije slušalaca , jer je prenosio 55 večitih derbija, izveštavao sa 40 evropskih i svetskih šampionata u raznim sportovima, univerzijada, osam Olimpijskih igara. Bio je pokretač i urednik brojnih emisija, a na TV Beograd je 23 godine uređivao i vodio kultni „Indirekt“. Često je govorio da mu je radio ljubav, a televizija želja. Od 1992.godine bio je odgovorni urednik Sportskog programa RTS-a, predsednik Udruženja sportskih novinara Srbije i Jugoslavije. Dobitnik je brojnih novinarskih i društvenih priznanja: zlatnog mikrofona i nagrade za životno delo Udruženja novinara Srbije i Jugoslavije, godišnje nagrade RTS, nagrade „Svetozar Marković“, a dobitnik je i Oktobarske nagrade Grada Beograda. Bio je sav sazdan od dobrote, tih, dobrostiv, jedinstven, prepoznatljiv, spreman da pomogne mlađim kolegama. Sve to su neki od razloga da kolega Dragiša Kovačević ukaže koliko bi Beogradu bilo potrebno da jedna njegova ulica ponese ime po velikom novinarskom stvaraocu.
„Imao sam sreću da se bavim ovim pozivom. Kao mlad, kada sam došao na Studio B, on mi je bio uzor. Kasnije smo se upoznali, izgradili prijateljstvo, često putovali, mnogo sam od njega naučio korisnog. On mi je napisao predgovor za knjigu ’Derbi’. Dok nije bilo TV prenosa derbija, Marko je sa Radivojem Markovićem učinio mnogo na afirmaciji međusobnih susreta Partizana i Crvene zvezde. Beogradu je potrebnije nego Marku da se jednoj ulici da njegovo ime. Verujem da će Beograd umeti da prepozna sve ono što je Marko uradio na razvoju beogradskog, srpskog i jugoslovenskog sporta i da će Marko Marković imati svoju ulicu u glavnom gradu“, nada se Dragiša Kovačević.
Čim je čuo za ideju, Markov dugogodišnji prijatelj i kolega, poznati novinar i reporter Radio Titograda, kasnije Radija Crne Gore, danas 86-godišnji Bratislav Bato Kokolj, rekao je da će Beograd uraditi pravu stvar i dobro delo, delimično se odužiti velemajstoru pred mikrofonom.
„Kolega Marko Marković bio je najveći gospodin u novinarstvu, ne samo sportskom, koje je bivša zajednička zemlja imala. Njegovi stav, stil, objektivnost, njegova realnost i kombinacija realiteta 95% i imaginacije 5 procenata. Tu sintezu i simbiozu Marko je pretakao u sjajne reporterske tirade pred milionskim auditorijumom. Na istom fonu Radio Beograd, Zagreb, Titograd, Sarajevo i Novi Sad. Jedan jezik, jedno razumevanje, a buket reportera u sjajnim vremenima. Markov stil, njegova logistika, erudicija i elokvencija su neponovljivi. Imalo se šta naučiti od njega. Uspomene na Marka i njegovo gospodstvo i ukroćena skromnost , na to trebaju svi da se ugledaju koji su osuđeni da budu robovi njegovog veličanstva, živog mikrofona. Glasno i zdušno preporučujem i molim da se to ostvari, da jedna ulica u Beogradu ponese njegovo ime“, rekao je kolega Kokolj.
Legenda sportskog novinarstva iz Splita, Edo Peci, sa Markom je dugi niz godina sarađivao i drugovao. Šta misli o inicijativi i kakve čuva uspomene na starijeg kolegu?
„U prvi mah iznenadila me takva vest, mi sportski novinari često smo u drugom planu. Reklo bi se, zavisni igrači. Međutim, bilo je nekoliko kolega koje i ja pamtim, a koga pamtite onda je on neko ko tako nešto zavređuje. Marka dobro poznajem, radili smo brojne zajedničke prenose, često smo bili na velikim takmičenjima i meni je imponovalo da sa Radivojem i Markom Markovićem radim dupleks program koji je uvek nailazio na izuzetnu slušanost. Nakon toliko godina, ljudi me zovu i prisećaju se, traže da budem njihov gost, ali godine su takve da nisam više za putovanja. Dakle, ljudi su setili se mene kao mlađeg kolege. Zato mi je draže što se neko setio Marka Markovića i možda bi to mogao biti putokaz i za neke druge gradove da se prisete ljudi koji su obeležili jedan period, vreme kada je radio dominirao. I Marko i ja smo povremeno radili i na televiziji, ali radio je prvo, najbrže, ono životno dočarati ambijent sa nekog stadiona, iz neke dvorane. To je Marko Marković radio briljantno“, kaže kolega Peci.
Dugogodišnji kolega i prijatelj Marka Markovića bio je Miodrag Lukić, sportski reporter Radio Beograda u penziji. On smatra da bi takvo priznanje bilo omaž jednoj divnoj profesiji sportskog reportera i melem za dušu malobrojnih kolega koji su baš zbog Marka Markovića kao uzora ili idola, latili se mikrofona i proveli život po stadionima i sportskim halama.
„Veoma sam ponosan što sam imao čast i retku privilegiju da još kao mlad postanem i ostanem kolega i prijatelj sa slavnim reporterima,kao što su Radivoje i Marko Marković, Miodrag Mile Stojiljković,Jordan Ivanović....Svi veliki profesionalci i sjajni ljudi,ali Marko je bio nešto posebno. Imao je harizmu. Rođena zvezda, modernista. Savršenog izgleda, uvek manekenski elegantan, lep, zvonak optimistički glas. Kulturan, sa gospodskim manirima. Nikad ružna reč,ni povišen ton. Divan sin, suprug, otac i deda. Kao reporter Marko je bio jasan,slikovit,konkretan i nepristrasan. Na ’onaj svet’ poneo je tajnu za koga navija,jer je sa istim žarom i uzbuđenjem dočaravao vodeći, izjednačujući, ili pobedonosni gol za Zvezdu ili Partizan u" Večitim derbijima",kako je sam krstio duele dva najpopularnija kluba. Džaja i Cvele, baš kao i Zeka i Ćure, bili su mu kućni prijatelji, a imao ih je bezbroj,od običnih ljudi do superzvezda i političara,jer je bio druželjubiv,ugledan i popularan. Ali,tu svoju poziciju nije zloupotrebljavao za ličnu korist,već je imao urođenu potrebu da pomaže drugima čak i kad to od njega nisu tražili. Filantrop i mecena. Finansijski je podržavao neke koji su kasnije postajali vrlo,vrlo uspešni i značajni ljudi.’Uzmi - ima Marko’ - govorio bi i nije tražio zahvalnost ili protivuslugu.’Dobro čini,dobrim ti se vraća’ bila je negova deviza. Ili:.’Živi i pusti druge da žive’. I najzad , naš lepi Beograd ima mnogo ulica koje nose imena slavnih umetnika :glumaca,pevača,književnika,slikara.... Marko Marković je kao reporter bio umetnik koji je spojio sve te četiri umetnosti. Pa zar to sve nije dovoljno za jednu ulicu,po imenu čoveka koga su tokom karijere slušale zbirno milijarde ljudi“, zapitao se Miodrag Lukić.
Jedan od retkih vrsnih poslenika ovog poziva iz Markovićevog vremena je Jovan Stefanović. Niz godina bio je reporter Radio Novog Sada. Pomenutu ideju podržao je oberučke.
„To je najmanje kako Beograd da se oduži Marku Markoviću, reporteru nad reporterima. On je nešto najlepše što je Srbija iznedrila u ljudskom i sportskom smislu. Radio prenos je prva asocijacija na njega. Za mnoge nas uzor, izuzetan u svakom pogledu. Za nas koji smo ga poznavali svaki susret bio je praznik, za pamćenje. Prava rapsodija reči, izuzetan glas, rečenice koje se zabadaju u dušu, emocije koje mame suze. Jedan je Marko Marković. To zna Srbija i njen narod, onaj narod koji je čekao emisiju ’Vreme sporta i razonode’ da slušaju Marka Markovića. On je bio gospodin i drug, sve sa stilom, bez premca, velikan nad velikanima. Za mlađe kolege on je svetionik i putokaz kako stići do zvezda. Bio je najveći i najbolji. Marko Marković za sva vremena“, podvukao je Stefanović.
Vlade Radičević danas je urednik Sportske rubrike Radio Beograda, istinski naslednik Marka Markovića. Naglašava da je slavni prethodnik zaslužio svako poštovanje.
Marko Marković
„Velikani naše profesije zaslužuju svako poštovanje. Marko je bio izuzetan kao čovek i kao profesionalac u svom poslu. Istaknuti član naše profesije kojoj je posvetio svoj radni vek u Radio – televiziji Srbije, pre svega u Radio Beogradu. On nam je bio vođa, urednik, čovek koji je umeo da se nađe mladim kolegama na usluzi. Slušaoci pamte ko je on. Iza sebe je ostavio brojne prenose sa najvećih takmičenja širom sveta, brojne radijske i televizijske emisije. Pokretač je i urednik Indirekta, Sportske subote i Sportskog pregleda. Kao odgovorni urednik Sportskog programa RTB i RTS pokrenuo je brojne sportske manifestacije kao što je Liga šampiona u vreme sankcija, gde su igrali Crvena zvezda, Partizan i Vojvodina. Pokrenuo je Tri derbija na Trećem kanalu gde su se nadmetali seniori, omladinci i pioniri Zvezde i Partizana. Uvek je znao da posavetuje mladog novinara i da ga izvede na pravi put. Bio je profesionalac prefinjenog ponašanja, oslonac svima nama i učitelj generacija. Znamo da je bio predsednik Komisije za medije Olimpijskog komiteta Srbije, dobitnik brojnih priznanja, predsednik Udruženja sportskih novinara Srbije i Jugoslavije. Marko Marković je toliko toga ostavio iza sebe da je zaslužio da Beograd i Srbija se oduže tom velikanu. Ulica u Beogradu bila bi zahvalnost njemu, sačuvali bi uspomenu na velikog novinara i sportskog reportera koji je doprineo afirmaciji Beograda, Srbije. Hvala za sve velikom Marku Markoviću“, rekao je drhtavim glasom Vlade Radičević.
Dina Borozan – Marković, supruga Marka Markovića, dugogodišnja urednica emisije „Večeras zajedno“ Prvog programa Radio Beograda, namenjene zemljacima koji žive i rade daleko od rodnog kraja, kaže da je dirnuta idejom kolege Dragiše Kovačevića, priznavši da imponuje da poznati i priznati novinar nije zaboravljen.
„Kada u poslu kojim se bavite, posebno na javnoj sceni, gde ste izloženi i kritikama i pohvalama velikog auditorijuma koji vas sluša ili gleda, procenjuje svaku vašu izgovorenu reč, posebno sa sportskih terena i često sukobljenih tabora klupskih simpatizera ili sportskih nadmetanja nacionalnih selekcija na međunarodnim takmičenjima stigne i priznanje kolega novinara i javnosti, kada tih profesionalaca više i nema, naravno da godi porodici. Ove godine navršava se deset godina kako Marko nije sa nama. Zahvaljujemo dragom kolegi Dragiši Kovačeviću na pokrenutoj inicijativi da ime Marka Markovića bude sačuvano od zaborava i na ovakav način. Hvala i Markovim mlađim kolegama koji su stasavali uz njega i podržali ovu inicijativu. Hvala i vama što ste nam dali priliku da se oglasimo kao porodica“, rekla je Dina Borozan – Marković.
Marko Marković se 23.decembra 2011.godine preselio u legendu. Ostaje da se nadamo da ima nešto što ostaje i u legendi.
Sada je Grad Beograd na potezu…