Foto: Hoopshype

Imate mnogo slučaja radnika koji cijeli radni vijek provedu na jednom mjestu ili kada na jednom mjestu rade dugi niz godina. Imate klubova gdje vam je prva asocijacija na klub zapravo trener. Takva je situacija sa San Anotnio Sparsima i legendarnim Gregom Popovićem.

Greg Popović preuzeo je Sparse sada već davne 1996. godine. Bilo je svega tokom 25 godina. Sa Sparsima je osvojio čak pet titula prvaka a plej of je propustio samo prošle godine. Mnogi pričaju o Gregovom kraju ali stari lisac odbija da se preda. Kao da u stvarnosti dokazuje istinitost stihova Bore Drljače ''stari vuk je još u punoj snazi''.

Mnogi su mislili da će do kraja doći kada Greg ostane bez legendarnog trojca Timi-Manu-Toni. Otišli sus va trojica ali Greg je ostao. Mislili su da će otići nakon što prvi put nije ušao u plej of prošle sezone. Nije otišao. I ne samo to, Greg je uspio nešto neočekivano. Od ružnog pačeta napravio je predivnog labuda baš kao u čuvenoj bajci. 

Pitate se kako ? Pa tako što je Sparse uživanje gledati. Da one Sparse koje smo poštovali ali u isto vrijeme i mrzili gledati radi prilično ružne i dosadne košarke. Davala je ta košarka rezultate ali nije bila lijepa za oko. Međutim, ovosezonski Sparsi su takvi da prosto morate uživati dok ih gledate.

Kada pogledate tim, nemate osjećaj da je ekipa previše ozbiljna. Tu je vječno izgubljeni u bitnim mečevima Demar DeRozan. Tu je i vječito povrijeđeni LaMarkus Oldridž. Ostali igrači tek nisu igrači od kojih će se neko prepasti. Ali kao tim izgledaju odlično, imaju 18-14 trenutno i kažem opet, igraju prelijepu košarku.

Sparsi daju 111 poena po meču a primaju 110,9 poena po meču. Drugi su u ligi po broju šuteva za dva poena a imaju i najmanje izgubljenih lopti u cijeloj ligi. Gube samo 11 lopti a imaju 25 asistencija po meču. Kada gledate statistiku, možda na prvu nisu najbolji napad lige (tek 20. po poenima) ali ljudi igraju lijepo. Protok lopte je dobar i bolji nego prijašnjih par sezona samo prosto fali kvaliteta da bi napadački izgledali bolje. Međutim, to što im fali šuterskog kontinuiteta, nadoknađuju kroz broj izgubljenih lopti i kroz dobru odbranu. Energija je sjajna tokom cijelog meča i bore se maksimalno.

Što se tiče individualnog napretka, i on postoji. DeRozan daje 1,3 poena po meču ali je promijenio stil igre. Sada šutira čak 1,6 trojku po meču a prošle sezone šutirao je 0,5. Takođe, sa 25% digao je trojku na 30%. uz to, ima napretka i u naprednim satistikama. Tako, off/def rejting na 100 posjeda mu je sada +13 a bio je +3 prošle sezone. Oldridž ima lošije statistike ali je propuštao neke mečeve i dosta mu je ispresijecana sezona radi povreda.

Veliki napredak ima Dihonte Marej. Marej ima 4,9 više poena po meču nego prošle sezone. Ima i 0,5 asistencija više a popravio je i off/def rejting na 100 posjeda. Prošle sezone mu je bio -5 a trenutno je -1. Naravno, i dalje to nije idealno jer je u minusu ali je odnos bolji nego prošle sezone. Veliki napredak ima i Keldon Džonson. Prošle sezone njegova uloga nije bila toliko bitna kao sada. Sada ima preko 14 poena po meču uz 6,7 skokova po meču. Ima skoro pet poena više po meču uz preko tri skoka više po meču. Pokvario je off/def rejting i to mnogo. Imao je +18 a sad je -1 ali ima i do promijenjene uloge u timu.

Napredak postoji i kod Petija Milsa. Ima oko dva poena više po meču uz 1% bolji šut iz igre te 2% bolji šut za tri poena a popravio je i off/def rejting sa -1 na 0. Loni Voker ima oko pet poena po meču te je in ostvario napredak. Takođe, u poslednje vrijeme šansu dobija i Luka Šamanić. Njega ne možemo porediti kroz statistiku i gledati odnos prošle i ove sezone jer je tek sada počeo dobijati pravi prostor. Nametnuo se odličnim igrama u Razvojnoj ligi.

Takođe, odlično su birali i na Draftu. Devin Vasel je igrač baš po mjeri Sparsa. Prije svega igrač koji je maksimalno podređen ekipi i koji će prihvatiti bez problema radnu etiku Grega Popovića. On ima 5,5 poena uz oko tri skoka po meču. Međutim, njegovo vrijeme tek dolazi a i značajan je u oba prvaca i tek će to naravno biti.

Kao što se može vidjeti, igrači poput Mareja, Vokera, Džonsona, ostvarili su napredak za oko pet poena po meču a da im pri tome nisu trpjele ostale kategorije previše. A tek tim trpio nije. Štaviše, tim je samo na dobitku jer igraju odličnu košarku i imaju za sada dvije pobjede više od prognoziranog za ovaj dio sezone. Sedmi su na Zapadu a prvi su u svojoj dizviziji što dovoljno govori koliko su zaista dobri.

Foto: Bloomberg.com

Najzaslužniji za to je Greg Popović. Čovjek je dokazao da je jedan genijalni um i jedan od najvećih trenera ikada. Sa ekipom koja nije ništa spektakularna, on igra sjajnu i učinkovitu košarku. Pri tome, mlađi igrači imajus trahovit rast i sve se više na njih može računati. 

Najnevjerovatnije je to da je Greg po stare dane napravio zaokret. Od nekoga ko je preferirao ratničku i ružnu košarku, pretvorio se u trenera koji sjajno vodi ekipu koja igra prelijepo. Pogotovo je to prelijepo ako se uzme u obzir da im fali kvaliteta. To što Greg izvlači maksimum i što igrači nevjerovatno napreduju, posebno mladi, više je dokaz Gregove genijalnosti nego realnog stanja tih igrača. Da u bilo koji jači tim sada odu Marej, Voker, Džonson, teško da bi bili dio rotacije. A i ako bi igrali, ne bi bili bitni. Kod Grega su bitni i bitnost im raste sa rastom njihovih statistika.

Kako će sezona Sparsa završiti, ostaje da se vidi. Ali definitivno ih je uživanje gledati jer su od ružnog pačeta postali predivan labud.