Zbogom Elvedine Begiću

Elvedin Begić, sada već bivši predsjednik FS BiH (možda će da bude i bivši počasni predsjednik) koji je ovu organizaciju vodio prethodnih osam godina (svemu dođe kraj, hvala Bogu) je iz samo njemu znanih razloga izostao sa sjednica Skupštine FS BiH, prvo redovne, a potom i izborne. 

Prije toga napustio je sjednicu Izvršnog odbora nezadovoljan što njegovi ultimatumi nisu prihvaćeni, pa je današnje skupštinsko zasjedanje vodio potpredsjednik iz Bijeljine Milorad Sofrenić.

Na taj način Elvedin Begić je ustvari pokazao koliko je mali i u potpunosti skinuo masku i razotkrio svoje pravo lice. Tek sada fudbalska javnost u BiH vidi ko je osam godina bio na čelu jedne ozbiljne organizacije.

Begić se nije udostojio ni džentlmenski, kako nalaže red i ljudskost da čestita svom nasljedniku na izboru i poželi mu sreću u radu i mandatu do 2025. godine, makar to bila i gola kurtoazija. Na ovaj način je precrtao sam sebe u budućnosti, što je nagovjestio, doduše “kroz redove”, i izaslanik UEFA u Sarajevu Tjeri Favr, koji je novom predsjedniku Vici Zeljkoviću poželio sreću u radu i najavio podršku.

Da je sujeta u današnjem vremenu opšte izopačenosti i pokvarenosti jača od svih evropskih i društvenih vrijednosti i džentlmenosti pokazao je današnji primjer Elvedina Begića koji u sebi nema osnovno sportsko geslo – dostojanstveno podnijeti poraz i čestitati pobjedniku!
Ernest Hemingvej je davno napisao “Za kim zvona zvone”, a po svemu sudeći fudablski su odzvonila Elvedinu Begiću zahvaljujući ličnom izboru i potezom vlastite sramote.

I za bruku i za sramotu potreban je obraz!