Foto: Twitter

Fudbal je u današnje vrijeme izgubio svoju dušu. Ogroman novac koji je ušao u fudbal, pretvorio je najbitniju sporednu stvar na svijetu u čisti biznis. Biznis koji uništava onu suštinu i romantiku a radi takvih stvari fudbal i jeste postao tako bitan. Pa ipak, ma koliko suština bila uništena, postoje nivoi takmičenja gdje fudbal itekako ima dušu.

Afrički kup nacija je takmičenje koje mnogi gledaju sa podsijehom. Činjenica je da sam kvalitet fudbala nije na pretjerano visokom nivou ali je malo i ružno kako ljudi doživljavaju samo takmičenje. Dok su mnogima puna usta priče o fudbalskoj romantici, u isto vrijeme većina takvih sa podsmijehom priča o AKN. Priča se više o sudiji koji se pogubio i svirao kraj prije vremena nego o nekim drugim stvarima.

Te druge stvari pokazuju kakvo je zapravo takmičenje AKN. Zašto ? Pa zato što ima nekih zaista nevjerovatnih priča.

Prije svega, Afrikanci nam svima trebaju biti primjer kako se voli i poštuje svoja država i kako se sa ponosom brane boje te iste države. Nije to nikakvo iznenađenje. Taj ponos na svoje vezan je dosta i za neke političke stvari u prošlosti. Gotovo da nema dijela Afrike koji nije bio kolonizovan u nekom trenutku. Radi takve prošlosti, jasno je zašto su Afrikanci toliko ponosni na svoje a taj ponos najbolje pokažu baš tokom AKN.

E sad, što se tiče samih reprezentacija, tu uvijek bude nekih nevjerovatnih priča. Zambiju od prije deset godina će teško neko nadmšiti jer je u pitanju prvoklasna senzacija. Tada totalni autsajder, došao je na kraju do titule.

Ove godine nije bilo nekog takvog senzacionalnog šampiona ali je bilo nekih sjajnih priča. Jedna takva je vezana sa Sijera Leone, prva asocijacija je građanski rat. Ako ovu državu spomenemo u fudbalskom smislu, prva asocijacija bi bio Muhamed Kalon, nekadašnji napadač Intera iz Milana ali i Monaka danas vlasnika ekipe koja se po njemu zove.

Kriza u Sijera Leoneu traje predugo i radi se o veoma siromašnoj državi. Naravno, ni prvi ni poslednji u Africi. Što se tiče Sijera Leonea, bilo je čak pitanje da li će moći skupiti sredstva da dođu na takmičenje. Srećom, igralo se u obližnjem Kamerunu pa su čamcima došli na prvenstvo. Iako su na samom turniru ispali u grupi, ljudi su ostvarili nevjerovatne rezultate. Uzeli su po bod Obali Slonovače i Alžiru te su bili jedan od razloga zašto je šampion sa proteklog prvenstva, selekcija Alžira, ispala u grupi. Sa dva boda nisu prošli dalje ali su zaista pokazali mnogo uzimajući u obzir sve okolnosti.

Ekvatorijalna Gvineja bila je u grupi sa upravo selekcijom Sijera Leonea. Oni su i igrali meč poslednjeg kola gdje je Ekvatorijalna Gvineja slavila i došla je do drugog kruga. Međutim, mnogo veću pobjedu ostvarili su kolo ranije kada su dobili Alžir. Kada su poveli, to je bilo nevjerovatno slavlje, ogromna radost a bilo je i suza kod navijača. Nakon što su prošli grupu, izbacili su Mali na penale te su tako priredili senzaciju. Preko Senegala u četvrtfinalu nisu mogli ali definitivno su ostvarili nevjerovatnu stvar.

Kada vam neko spomene Komore, prva asocijacija vam je vjerovatno El Fardu Ben koji poslednjih par sezona igra za Crvenu zvezdu. Međutim, Komori su uspjeli takođe postati jedna sjajna priča. Prošli su grupu, što je samo po sebi sjajan rezultat. Pogotovo ako se zna da su izbacili Ganu Milovana Rajevca. U osmini finala su izgubili od Kameruna a igrali su i sa igračem manje. Meč je obilježio Šaker Alhadhur. Radi se inače o lijevom beku Ajačoa. Naime, Alhadhur je u ovom meču stao na gol i bez obzira što mu to nije primarna pozicija, odradio je sjajno posao. Njegova selekcija je ispala ali se Kamerun baš namučio da ih izbaci.

Burkina Faso mogla je biti prelijepa priča i mogli su svoj put okončati medaljom. Naime, Burkina Faso imala je gotovo pa dobijen meč u borbi za bronzu. Na 20 minuta do kraja vodili su sa 3-0 protiv Kameruna. Međutim, Kamerun je preokretom došao do pobjede i to nakon boljeg izvođenja penala. Najveći krivac je golman Burkine Faso. Naime, Farid je napravio katastrofalne greške kod drugog i trećeg gola Kameruna.

Što se samog AKN tiče, ostalo je još veliko finale. U njemu će igrati Senegal, koji je drugi put uzastopno u finalu, te ekipa Egipta. Biće to i derbi drugova iz Liverpula jer će sa jedne strane biti Sadio Mane a sa druge Mo Salah.

Kako god završilo samo finale, AKN je pokazao da fudbal na nekim mjestima i dalje ima dušu. Velika radost, ponos, ljubav prema otaždbini ali i suze, sve se to moglo vidjeti tokom trajanja prvenstva Afrike. Iako nismo mogli uživati u prvoklasnom fudbalu, imali smo dosta lijepih stvari za vidjeti.

Najljepše su svakako te čiste emocije. Jer fudbal u svojoj suštini i jeste jedna velika emocija. Nažalost, sve je to upropašteno ogronim ulaganjima, velikim transferima ali i pranjem novca koje se vrši kroz fudbal. Međutim, sreća je pa postoje takmičenja kao što je AKN, gdje i dalje postoji ta čista i neiskvarena emocija.