Foto: FSS

Kada igraš dobro i kada je tvoj dan, nije toliko teško da ostvariš uspjeh i dobar rezultat. Međutim, suština svega je da dođeš na nivo kada ćeš igrati koliko ti treba a opet rutinski odrađivati posao.

Nakon sada već čuvene ''lisabonske noći'', konačno je došao trenutak da fudbalska reprezentacija Srbije ponovo izađe na teren i to u pripremnom meču protiv komšija, reprezentacije Mađarske. Bio je to prvi od dva izazova tokom marta za izbranike Dragana Stojkovića Piksija.

Piksi nije previše eksperimentisao sa sastavom jer je igrao u manje više očekivanoj formaciji. U odnosu na kvalifikacije, na golu je bio Vanja Milinković-Savić dok je prije Milenkovića zaigrao Matija Nastasić. Ostalo, potpuno očekivano.

Vidjelo se od starta šta je ideja Srbije. Izlazak u visoki presing jer Mađari imaju problem u iznošenju lopte. Tačnije, imaju problem da donesu loptu do Soboslaija koji je bez dileme njihov najbolji fudbaler u ovom trenutku. Iste stvari radili su Mađari ali je Srbija mnogo bolje rešavala takve stvari.

Najveće zasluge za to ima bar na oko igrač utakmice, Nemanja Gudelj. Gudelj je imao ogroman radijus kretanja. Pomagao je u otvaranju igre tako što bi ulazio u sredinu odbrane kako bi pomogao da se riješi presing Mađara. Kada bi neki od defanzivaca otišao visoko, Gudelj bi mu čuvao leđa. Takođe, ako bi ving bekovi ostali visoko i iza njih ostao nebranjeni prostor, i tu je ponovo bio na ovoj utakmici sjajni Nemanja Gudelj.

Što se tiče ofanzive Srbije, ideje su bile kao i do sada. Pokušati naći širinu po bokovima. I u prvom poluvremenu bio je po jedan opasan napad sa obje strane. Gol nije pao iz tih akcija ali je pao iz jednog takođe jakog oružja, prekida. Nakon kornera Mitrović je šutirao a na kraju je Nađi bio taj kojem je upisan autogol.

U nastavku je Srbija bila ta koja nije rizikovala. Djeluje da je Piksi svjesno rotirao neke stvari u defanzivi kako bi testirao samu odbranu Srbije koja je bila najlošiji dio ekipe u kvalifikacijama. Srbija je odbranu igrala u srednjem bloku a Mađari nisu mogli mnogo toga napraviti. Čak je Srbija bila mnogo opasnija iz tranzicije. Tadić je dijelio lopte fenomenalno ali bi uvijek falila prava završnica akcija. Tako su šanse propuštali i Mitrović i Jović pa i Radonjić.

Međutim, bez obzira na to, Srbija je uspjela doći do pobjede. Jesu Mađari imali šansu na kraju i Soboslai je promašio zicer ali realno, Srbija je tako rutinski sačuvala vodstvo. Nisu uopšte forsirali, umrtvili su ritam meča u nastavku i igrali onoliko koliko im je dovoljn. Utisak je da bi Srbija bez problema dala drugi da su eventualno Mađari izjednačili.

Svakako da je uvijek dobro pobijediti pa i u prijateljskoj utakmici. Pogotovo jer Srbija nije primila gol što i nije tako česta pojava. Vjerovatno je to bio negdje glavni Piksijev cilj u ovoj utakmici jer je i sam sigurno svjestan da itekako postoje defanzivni problemi. Na kraju krajeva, dosta je golova Srbija primila nakon grešaka ali srećom, nije je to koštalo na kraju i otišla je na Mundijal.

Srbija pod Piksijem je u najvećem broju utakmica igrala lepršavo i na gol više. To je Piksi negdje i obećao i dao je narodu baš onakvu reprezentaciju kakvu narod priželjkuje. Reprezentaciju koja neće kalkulisati i koja će igrati na gol više.

Tako se na kraju krajeva i otišlo u Katar. E sad, da bi u Kataru Srbija ostvarila rezultat a to je za početak prolazak grupe, pored lepršavosti moraće biti i dosta taktične igre. Upravo onakve kakva je bila u utakmici sa Mađarima. Utakmice gdje će Srbija igrati onoliko koliko treba i dobiti na rutinu uz možda ne baš toliko lijepu igru.

Do novmebra ima dosta vremena a i teško je da pričamo detaljno o Mundijalu dok ne vidimo u kojoj će grupi Srbija biti. Međutim, djeluje da je Srbija, ukoliko svi budu zdravi, sposobna za dobre stvari. Jer dobre stvari se dešavaju kada ekipa nauči pobjeđivati rutinski a Piksijeva Srbija je to naučila.