Nakon što je prvi put sjeo u karting Marko Dritenprajs shvatio je da je brza vožnja idealan način za potrošnju viška adrenalina.

Vožnja po vožnja i karting je postao prva ljubav trinaestogodišnjaka, koji unazad šest mjeseci svaki vikend na treninge iz Dervente gdje živi, putuje u Banja Luku.

I umjesto da vozi 15 krugova, nakon koliko odustanu iskuni karting vozači, trinaestogodišnji Dervenćanin vozi gotovo 50. Prva vožnja kaže desila se sasvim sučajno, ali je već prilikom prvog dodira papučice gasa, znao da je vožnja kartinga pravi način da se potroši višak adrenalina.

„Bili smo jednog dana na odmoru u Puli u Hrvatskoj i bilo je malo lošije vrijeme i odliučili smo gledaćemo nešto šta možemo raditi po gradu, tu je došla ideja da probamo karting. Tamo smo došli na stazu, ja sam isprobao rentale, prvih nekoliko krugova, sporo sam išao, da se naviknem i sve to, bio mi je prvi put uopšte u nekakvom vozilu, i nakon nekoliko krugova već mi je bolje išlo i došao sam blizu rekorda staze“, govori Dritenprajs.

Po povratku u Derventu, Marko je tražio gdje bi u Srpskoj mogao da vozi karting, vrlo brzo pokorio je i stazu u Zalužanima.

Da mu vožnja ide od ruke, primjetili su i zaposleni na stazi u Banja Luci. Koliko brzo uči, pokazuje i činjenica da već vozi dva kartinga. Volja, upornost i trud se uvijek isplati poručuje Markov trener i dodaje da je uvjeren da će Drintenprajs tek da u godinama koje dolaze, pokazati svoja umijeća.

„Prvi dolazak je jako zanimljiv bio. Marko i otac su tu došli na stazu da probaju rental kartinge rekreativne kartinge, koji se voze, onda je otac probao da se proba takmičarski, ali čisto onako, malo je bilo ignorisanja, ajde šta će on, kako će on u neku ruku i smiješno. Nakon toga Marko je probao takmičarski karting, gdje su u prvom krugu zapaženi su neki pokreti što je Marko iz prvog ugla pokazao da se tu nešto dešava, da tu nečeg ima“, kaže Radomir Radukić, predsjednik Auto-karting kluba Banja Luka

Da je jači i brži karting mnogo izazovniji za vožnju, Marko ne krije. Svoja umijeća već je pokazao i na takmičenjima u regionu u klasi juniora od 12 do 15 godina. Priznaje da mu je manjkalo iskustva za bolje rezultate, ali ne krije da je to bila prilika da nauči mnogo toga, ali i osjeti takmičarski duh.

„Ove sezone sam vozio tri trke, jedna je bila u Beogradu, tu sam od ukupno tri trke završio na petom mjestu, što ako poredimop sa novim rezultatima nije nešto najbolje, druga trka mi je bila u Kuli u Srbiji, to sam vozio sa ovim motorom, tu sam bio prvi i onda imamo Jagodinu, gdje sam bio prvi, dok nisam u drugoj trci dana zbog problema sa gumama završio peti“, ističe mladi Dervenćanin.

Od prvog dana Markovu želju da vozi karting, podržavaju i roditelji. Majka priznaje da je na početku imala strah za bezbijednost, ali se vremenom uvjerila da uz korištenje sigurnosne opreme razloga za paniku, nema. Svaki vikend ga voze u Banja Luku da trenira, a ne kriju ni da su najglasniji navijači na svakom takmičenju.

„Njegova prva trka u Beogradu vožena je na 42 stepena, tako da je to za njega bilo jako naporno, a i za nas naravno, ali nema šta on se zaista u tome pronašao, kažu da ima talenta i ono što mi vidimo da je jako, jako ambiciozan. Kada odemo negdje, na stazu, da li to bila Pula ili Jagodina on je prvi ujutro koji trenira i poslednji kojeg skidamo sa staze, kažemo Marko dosta je, baš se pronašao u tome i ambiciozan je i trenira i evo juče mi je rekao, ah tek je srijeda, a ja bih već vozio, znači jako voli da vozi“, kazala je Veronika Dritenprajs, Markova majka.

Marko vozi tek nešto više od šest mjeseci, ambicija za naredni period mu ne manjka. Cilj mu je da vozi trke po Evropi, ali i da sjedne i za volan formule. Trudi se da što više nauči i o samom vozilu, do sada je savladao zamjenu guma, a poslije svakog treninga provjeri i stanje motora.

„Malo je teže nego što bih volio da jeste, imam školu tokom sedmice, tako da mogu samo vikendom trenirati i uvijek mi treba, vožnja ili dvije dok se prilagodim opet zato što nisam sedmicu dana vozio. Bilo bi puno lakše da ima staza ovdje u Derventi jer bih moga vožnju dvije tokom dana i onda opet da ostanem u tom ritmu vožnje“, ističe ovaj trinaestogišnjak.

Iako Marko pokazuje talenat za ovaj sport i ima ambicije da trenira, da se trudi da iz godine u godinu bude sve bolji, problem predstavlja dobijanje licence za vozača. Ukoliko ne uspije da dobije licencu u BiH, biće primoran da vozi za neku od susjednih zemalja.

„Licence se ne izdaju ne samo za karting sport, nego i uopšte za auto sport i moto sport u BiH. Ove godine niko nije mogao da vozi pod bosanskom licencom, svi ti neki jako dobri vozači su morali da voze pod srbijanskom ili ne znam ni ja šta su sve tražili. Mi se nadamo još uvijek riješiti za sljedeću sezonu, s tim da bi se to jako brzo moralo riješiti za sljedeću sezonu, jer prijave počinju već u januaru“, navodi Markova majka.

Šampionat u BiH unazad pet godina ne postoji, zato će Marko dok se ne steknu uslovi za takmičenja u zemlji, nastupati širom regiona i Evrope i tako pokazati da se uz veliko zalaganje, trud i rad bez povoljnih uslova za treniranje, ipak mogu postići vrhunski rezultati.