Marinko Umićević, predsjednik RSRS FOTO: arhiva sportdc

Rukomet odavno nije ponos sporta u Republici Srpskoj već poligon izdaje...

Bolje da ne nabrajamo zbog čega otišli bi predaleko, u detalje.

Na njemu se skršila, 1999. godine, dejtonski zagarantovana sportska nezavisnost srpskog entiteta u BiH i rukometna reprezentacija.

Bolje da se ne vraćamo u prošlost!

Ćutanje je zlato.

Zato moramo, bar malo, da napišemo, neko pismo...

Srbi nikad nisu bili složni, sačuvaj Bože, bar da budu približno zajedno. Nema ni mjesta ni pozicije da to može.

Svesrpski sabor, rukometni, umjesto da bude tačka ujedinjenja postade poligon „ubjeđivanja“. Uprkos svim naporima lidera Aleksandra Vučića i Milorada Dodika uvijek se neko pojavi da sve to razjedini.

Rukometni klub Borac, oronuli velikan i kolektiv „duhova prošlosti“ naprasno, odjednom, otkaza učešće na narodnom Saboru u „svom“ Boriku. Iz nekog revolta, protesta ili bilo kojeg obrazloženja shvaćenog u normalnom svijetu kao mediokritetsko! Rukometni klub Borac ima „debele“ razloge za takvu odluku...

Da li Rukometni klub Borac, uopšte, pripada tom svesrpskom ambijentu, ili ima neku svoju, nezavisnu, priču?

Odluči to Uprava kluba, ili pojedinac, kod nas je „Upravni odbor to sam ja“, da neće u svesrpsko kolo... Ista ta uprava „antisrpska“ podnijela je, „ko fol“, kolektivnu ostavku koju je klupska Skupština odbila iz obrazloženja povjerenja... Čiji su to delegati? U Skupštini kluba?

Ne bi nas iznenadilo da se RK Borac, u međuvremenu, preregistrovao na adresu u Sarajevu pošto je taj „olimpijski grad“ uništio, u međuvremenu, RK Željezničar i RK Bosnu, FK Sarajevo i FK Željezničar, KK Bosnu... Devastirao svu olimpijsku imovinu i za 30 godina nije napravio ni obrise medalje ponosa.

Kad je propast, pridružimo joj se.

Rukometni savez Republike Srpske, na čelu sa Marinkom Umićevićem je odgovorio velikanu:

„S vama ili bez vas, Svesrpski sabor ide...“

Moralni ljudi kad podnesu ostavku ne obaziru se, traže nove puteve... Oni drugi odlaze zbog sebe da naplaćuju putarinu!

Svesrpski sabor u Boriku, u organizaciji Rukometnog saveza Republike Srpske, bez Borca, pod pokroviteljstvom predsjednika Milorada Dodika... Skrnavljenje onoga za šta smo se izborili, a ne čuvamo niti vjerujemo.

Imali smo sportsku nezavisnost u rukama, a onda smo je predali takozvanom Kosovu...

Kako?

Neka objasne rukometni ljudi Banjaluke i Republike Srpske, iz tog vremena.

Što se sadašnjeg Rukometnog saveza Republike Srpske tiče na čelu sa Marinkom Umičevićem o njima je sve reklo „pošteno“ Sarajevo, federalno... Sad je tim istim riječima počeo da progovara i „naš“ Borac. Rušeći Svesrpski sabor.

Šta bi na sve ovo rekao legendarni Petar Pero Perović?

Živio rukomet...