Foto: FS BiH

Reprezentacija Bosne i Hercegovine ponovo je tamo gdje je već bila pet puta – na korak od velikog takmičenja, u baražu koji nosi i nadu i strah. U četvrtak, 26. marta, u Kardifu protiv Velsa počinje šesti pokušaj da se preskoči posljednja prepreka, a u slučaju pobjede „Zmajeve“ 31. marta u Zenici čeka finale protiv boljeg iz duela Italija – Sjeverna Irska.

Baraž je za bh. fudbal više od dvije utakmice – to je stanje svijesti koje se godinama ponavlja kroz iste, bolno poznate faze.

Prva faza bila je nada – ona tiha i uporna vjera da je to „taj put“. Kako se utakmica približava, ta nada polako prerasta u strah.

Druga faza je strah – on počinje onog trenutka kada lopta krene sa centra. To je onaj poznati osjećaj stezanja u grudima, znojnih dlanova i pogleda koji prati svaki potez protivnika sa zebnjom. Počinje prava borba sa nervozom, sa svakim napadom koji prijeti i svakom greškom koja može biti kobna.

Treća faza dolazila je nakon posljednjeg sudijskog zvižduka – razočaranje. Muk. Tišina.

Četvrta faza bila je najteža – noć bez sna i jutro koje vraća film svakog detalja, svake propuštene prilike i svakog trenutka koji je mogao promijeniti sve.

Pet puta smo prošli kroz isti krug. Vrijeme je da ga prekinemo.

Ovaj šesti baraž dolazi u drugačijim okolnostima. Tim koji vodi Sergej Barbarez pokazao je u kvalifikacijama stabilnost, energiju i ono što je dugo nedostajalo – timsku hemiju. Sa učinkom od pet pobjeda, dva remija i samo jednim porazom, „Zmajevi“ su do posljednjeg kola bili u igri za direktan plasman na Svjetsko prvenstvo.

Dodatni optimizam uliva i sastav tima. Vrijednost reprezentacije Bosne i Hercegovine procjenjuje se na oko 117,8 miliona evra, uz niz igrača iz jakih evropskih klubova. Najskuplji među njima je Ermedin Demirović (22 miliona), a prate ga Amar Dedić i Kerim Alajbegović sa po 15 miliona, te Tarik Muharemović sa 14 miliona evra. Na FIFA rang-listi Bosna i Hercegovina trenutno zauzima 71. mjesto.

S druge strane, Vels je prema procjenama znatno skuplja selekcija, sa ukupnom vrijednošću od oko 211 miliona evra i 35. mjestom na FIFA rang-listi. Njihov najvredniji igrač je napadač Brenan Džonson (35 miliona), dok se među ključnim imenima izdvajaju Hari Vilson (25 miliona), Neko Vilijams (25 miliona) i Itan Ampadu (25 miliona).

Ipak, brojke ne igraju utakmicu – naročito ne baraž.

Selektor Krejg Belami na raspolaganju ima tim sastavljen uglavnom od igrača iz engleskih klubova. U napadu su najopasniji Hari Vilson iz Fulama, Dejvid Bruks iz Bornmuta, Dan Džejms iz Lidsa i Brenan Džonson iz Kristal Palasa. Vezni red predvode Itan Ampadu (Lids) i Džordan Džejms (Lester), dok odbranu čine Džo Rodon (Lids), Ben Kabango (Svonsi) i Neko Vilijams (Notingem Forest).

Ipak, Velšani dolaze oslabljeni – neće igrati kapiten Ben Dejvis, igrač sa 100 nastupa za reprezentaciju, zatim napadač Kifer Mur, kao ni defanzivac Kris Mepham. Njihov izostanak mogao bi značajno uticati na balans ekipe.

S druge strane, Bosna i Hercegovina ima svoj adut u spoju iskustva i mladosti. Edin Džeko i Sead Kolašinac predvode tim, dok nova generacija – Esmir Bajraktarević, Kerim Alajbegović, Amar Memić i Nidal Čelik – donosi energiju i hrabrost. Posebno se ističe i Jovo Lukić, najbolji strijelac rumunskog prvenstva, koji dolazi u odličnoj formi. Važno je naglasiti i da je Denis Hadžikadunić otpao zbog povrede, što dodatno skraćuje rotaciju u odbrani.

Kada je riječ o međusobnim duelima, tradicija je na strani Bosne i Hercegovine. U četiri dosadašnja susreta „Zmajevi“ imaju dvije pobjede i dva remija, bez poraza. Ipak, istorija nas uči da baraž briše sve statistike.

Prema analitičkim procjenama platforme „Football Meets Data“, Bosni i Hercegovini se daje oko 25 posto šansi da izbori finale baraža, dok su izgledi za plasman na Svjetsko prvenstvo procijenjeni na devet posto. Vels ima oko 75 posto šansi za prolaz u finale, dok Italija važi za glavnog favorita kompletnog baraža.

Ali upravo tu leži šansa.

Ovaj tim Bosne i Hercegovine možda nema najveću vrijednost niti status favorita, ali ima nešto što se ne može izmjeriti – vjeru, zajedništvo i momentum iz kvalifikacija.

Neka prve dvije faze ponovo budu iste – nada i strah, jer bez njih nema velikih utakmica. Ali neka treća faza ovog puta bude slavlje, a četvrta jutro ponosa. Jutro u kojem se nećemo vraćati na propuštene šanse, nego slaviti generaciju koja je uspjela.

Ovi momci to mogu. Imaju kvalitet – imaju. Imaju volju – imaju. Imaju snagu da izdrže pritisak – imaju. I što je možda najvažnije, djeluju kao tim.

U Kardifu počinje priča koja može promijeniti sve. Nakon pet neuspjelih pokušaja, šesti nosi nadu da će konačno postati – srećan.