Slobodan Starčević pomno prati dešavanja na Svjetskom prvenstvu, a kada se tome doda i da je kao selektor U21 reprezentacije Bosne i Hercegovine sarađivao sa dosta sadašnjih A reprezentativaca, kao i da je tada igrao sa U23 reprezentacijom Katara koja je prilično slična A reprezentaciji, onda je i dobar sagovornik pred predstojeći okršaj u trećem kolu na Svjetskom prvenstvu.

Krenuli smo od onoga što je bilo u drugom kolu protiv Švicarske i kako je došlo do poraza od 4:1.

- Ne trebamo mi biti puno pametni. Znamo da Švicarci imaju dominaciju u veznoj liniji, odlučili smo se igrati sa dva špica. Realno smo patili do cooling breaka, kada je ekipa prekomponavana i dalje smo neutralisali protivnika. Došlo je do te šanse Dedića i ok je to bilo do drugog cooling breaka. Te izmjena, koje su i u prethodnoj utakmici iste bile, da li zbog prevelikog ega, da li zbog neadekvatnog zagrijavanja, jednostavno ne uđu u utakmicu na nivou na kojem bi trebali da budu. Kao što su ušli kod Švicarske, Manzambi i Vargas i promijenili energiju. Mali Bajraktarević je ušao, izgubio dvije lopte, iz jedne je napravljena kontra, Tarik je morao praviti prekršaj kako je napravio, crveni karton i to se više nije moglo braniti. Oni u energiji, mi van i to je to. Ostaje problem želje da igramo sa dva vezna protiv dominantnih veznih linija. To govorim u kontekstu naredne utakmice. Njima je selektor Lopetegui i oni kroz svoju edukaciju igraju na posjed lopte, svi su niski, brzi, vješti. Mi kada smo igrali u Velikoj Gorici, jedan od članova stručnog štaba mi kaže: "Slobo, sada mi da izađemo, da igramo". Rekao sam mu, to možda u tvom svijetu, u mom svijetu ćemo mi njih sačekati u srednjem bloku, i iz srednjeg bloka oduzimati lopte i praviti tranzicije. Tako smo na kraju i postigli pet golova. Selektor im je bio Nicolas Cordova, ja ga pitam mogu li dobiti snimak utakmice, on mi odgovara: "Slobodane, ja sam to bacio u more, pa nama niko osim Brazila nije dao pet golova, a vi ste nas pobijedili 5:1". Ja mislim da mi trebamo odustati od dva špica, imaćemo problem ako se upustimo u to na bazi slabog veznog reda. U tome najviše patimo. Nije problem ni igrati sa dva špica, ali ako ta dva špica donose. Mi smo na seminarima pričali da li BiH treba igrati sa dva špica, ja sam rekao ok, ali to su dva vanserijska špica, Ibišević i Džeko i oni donose i rade u defanzivi. Sada to nije to, Demirović i Lukić, Demirović i Džeko, ili Baždar. To je problem.

Pitamo Starčevića gdje je bio najveći problem protiv Švicarske, a on ističe:

- Ja smatram da smo mi svi znali da je Xhaka nosilac ideje. Ako hoćemo da neutrališemo Švicarsku, neutrališemo Xhaku. Mi smo stisnuli Xhaku, ali smo onda trpili na bokovima, više na desnom, iz razloga što se pojavljivao Rodrigues, zamjenski umjesto Vargasa. Kada je Vargas ušao, tek smo bili u problemu. Bek se podigne, krilni vezni uđe unutra, onda još dođe Freuler i tu smo imali ogroman problem. Kada smo prešli u 1-3-5-2 imali smo dovoljno igrača da pariramo. Imali smo veznog, po formaciji Šunjića, Tahirović u centrali i Alajbegović lijevo. Taj sistem nam je dao mogućnost da pariramo i gore i Xhaki i boku na kojem su pravili višak. Ali, šta je falilo? Imali smo samo jednu tranziciju. Mi imamo Memića koji ima svoje probleme, ali je najbrži igrač na prvenstvu. Mi smo njega trebali staviti u funkciju osvojene lopte i da ga guramo u prostor lijevo i desno od štopera, gdje bi on svojom brzinom pravio probleme. Imao je jednu akciju, ali je bio brzoplet. Naša ideja je trebala da bude da imamo tri vezna igrača i da tu njihovu snagu koju imaju kao vezna linija, da to neutrališemo. U želji da odigramo 0:0 ili neki neriješen rezultat. Taj neriješen rezultat bi nam napravio dobru atmosferu za narednu utakmicu. Daje nam slogu, daje nam jedinstvo.Mi sada imamo malo i poljuljano samopouzdanje, realno izgubio si 4:1, nije lako, nemamo Muharemovića, koji je sa Katićem držao centralu odbrane na jednom visokom nivou.

Bosna i Hercegovina je u tom prijateljskom meču U21 i U23 reprezentacije Katara slavila pobjedu 5:1. Tarik Muharemović su igrali za Bosnu i Hercegovinu tada, a Ahmed Al Ganehi je bio dio reprezentacije Katara. Ipak, način igre Katara tada i sada je prilično sličan. Šta, iz ugla Slobodana Starčevića, treba uraditi za dobar rezultat?

- Moramo biti oprezni, moramo biti pametniji. Ja smatram da smo mi mudriji, po svim konstalacijama odnosa. Katar je nagazna mina. Smatram da trebamo krenuti 1-4-3-3, 1-4-2-3-1, da ispariramo u srednjem bloku. Ko je špic? Džeko da li može, Demirović...Ja od svih njih najviše tu vidim Tabakovića, ali da li je on to spreman da uradi i za koliko može vremena. Sa jednim špicem, sa jakim veznim redom i onda iz toga se redati. Ako se desi da moraš nešto ganjati, onda se lako to promijeni 1-3-5-2 sa dva ofanzivna boka i dva špica da pritišću. Ja sam protiv njiih igrao 1-4-2-3-1 i ključni igrač protiv Katarana je bio Ivan Grgić. On je njih "pokokao" sve. Tu mora ući defanzivni vezni koji "koka". Oni su opasni, oni igraju. Ne treba biti puno pametan, svi projekti FIFA koji su se sprovodili rađeni su u Aspire akademiji. Svi ti dječaci su prošli akademski trening najboljih trenera fudbala na svijetu i oni su besprijekorno tehnički obučeni. Lopetegui daje mirnoću, znanje taktičko i treba biti pametan.

Da li nam njihov stil igre odgovara?

- Ja mislim da nama odgovara njihov stil. Ako se budemo orijentisali na to da oni igraju posjed lopte i da kroz kratke pasove, driblinge, ulaske krilnih veznih u sredinu na kontra nogu. Mi kroz kompaktnost, oni će se otvoriti i lijevo i desno od štopera, treba da ulazimo u te prostore sa našim krilnim veznim igračima i dolazimo u zadnju trećinu vertikalno i brzo. To je osnovna ideja. Ako u toj konstalaciji odnosa ne napravimo ništa, mi možemo uvijek preći u 1-3-5-2 kao sada i da ih opteretimo još više sa dva špica. Naši špicevi su spremni, korpulentni, dominantniji su od Katarana i da na duge lopte onda pokušamo nešto unijeti loptu u gol. To je plan B.

Slobodan Starčević smatra da je jedan bod realnost, s obzirom na to šta je viđeno. Iako bi on lično volio da su barem dva boda na kontu smatra da je svakako za prolaz potrebna pobjeda protiv Katara i jedan ili dva boda ne mijenjaju sliku. Kao što je ranije naglasio, taj bod bi bio značajan za dozu samopouzdanja, ali ne i sa aspekta same tabele. 

- Ja bih bio prezadovoljan i svi bi da su to dva boda. Protiv Kanade smo pali energijom od 70 neke minute, opet smo sada pali energijom u istom periodu. S obzirom na to da imamo taj problem energije i problem ulaska igrača sa klupe imamo jedan. Ali, to ništa ne remeti. Sada smo pametniji za dvije utakmice. Ja kažem, svi smo svjedoci neke pod navodnicima najbolje Jugoslavije kada je Ivica Osim vodio u Italiji. Prva utakmica je bila 4:1 protiv Nijemaca, svi smo se pakovali kući, ali to nam je bila samo dobra lekcija. I neka ovo isto bude samo dobra lekcija, da budemo pametniji protiv Katara i da pokušamo pobijediti. Jer, realno, i da smo imali jedan ili dva boda, opet je isto, moramo pobijediti Katara za prolaz. Ne moramo pobijediti neku Englesku, neki Japan, trebamo pobijediti Katar. Pred nama je protivnik koji je dohvatljiv i protivnik koga moramo uvažiti, planski izaći pred njega, napraviti najbolju moguću analizu, imati plan A, plan B. Moraju svi oni koji su u prvih 11, oni koji su na klupi, moraju biti svjesni da su ljudi na tribinama došli ko zna odakle, iz koje zemlje. Moraju biti odgovorni prema njima. Kada uđeš, ima da pogineš za dres. Nema tu sujete, zašto me stavio, zašto nije, zašto igram minut. To je sada nacionalno pitanje, nije sada više ništa drugo.

Ističe Starčević da je Bosna i Hercegovina već sada uradila mnogo i da je i sam plasman na Svjetsko prvenstvo veliki rezultat.

- Ja mislim da je ovo veliki uspjeh, pogotovo poslije perioda kada smo lutali. Imali smo Ligu B Lige nacija kada je Petev tu bio, on je bio dominantan u toj ligi. Onda je tu počelo naše lutanje, sa ovim igračima, sa onim. Vidite koliko je Barbarez promijenio igrača. Ta 2-3 starija igrača koja su ostala, uz ove mlade igrače, pobijediti Vels, Italiju, to je istorijski uspjeh. To je veći uspjeh nego onda kada se 2014. godine otišlo na Svjetsko prvenstvo, ja bar tako mislim. Sada je stvar u tom šta smo mi očekivali, šta nismo. Ja mislim da je ovo Svjetsko prvenstvo dalo neke lekcije. Ne treba na momke galamiti, mi analiziramo kako analiziramo, ali definitivno treba izabrati momke koji igraju standardno, ne maestralno, koji trpe pritisak velikog takmičenja, i one koji će kada tamo izađu na teren uraditi ono što se od njih očekuje. Za mene, ovo je definitivno najveći uspjeh bh. fudbala, s obzirom na to koliko je kratko vrijeme stvaranja i na kvalitet rostera koji je to uspio.  Evo sada Katar, idemo to pobijediti i proći u šesnaestinu finala. To bi tek bio rezultat, ali smatram da je i sam plasman na Svjetsko prvenstvo veliki rezultat i sve preko je top.

Oduševio ga je Jovo Lukić, ali i Sead Kolašinac. Priznaje, od njega nije očekivao ovoliko energije i ovakvu igru.

-  Najzanimljiviji mi je slučaj Jove Lukića, koji je bio dominantan, dao gol. Taj gol nas je doveo do boda. Dobio osam duela, sve ono što je prikazao na nekom drugom nivou igranja je pokazao na Svjetskom prvenstvu i on je za mene najveće otkrovenje. Realno, Muharemović i Katić, koji su da kažem standardni i to su donijeli iz kvalifikacija. Iznenadio me da može i dalje igrati na tom nivou je Kolašinac. Ok, igra on klupski fudbal kako igra, ali sam mislio da je izašao iz ovoga i da nema više energije. Svi ovi koji su prošli kroz mladu selekciju kod mene, Dedić, Bašić, Muharemović, Memić, Lukić, pa i Demirović, Hadžiahmetović, mislim da su to momci koji će uz Alajbegović i Bajraktarevića za dvije godine na Evropskom prvenstvu ili za četiri na svjetskom biti nosioci. Oni se još navikavaju. Mi od njih ne možemo očekivati Bog zna šta i oni se tek navikavaju. Nisu oni talenti tipa Olisea, Yamala, to su naši dječaci, fino vaspitani, lijepo vođeni i oni će tek pokazati najbolje.

Prešli smo potom i na čitavo Svjetsko prvenstvo, a njega je za sada razočarala Španija, koju je svrstavao u najveće favorite tunira. 

- Razočaranje mi je Španija. Ja smatram da su Španija, Argentina i Francuska najveći favoriti. Međutim, oni nisu promijenili način igranja, ima širine, nema okomitosti. Okomitost je prezentovala Francuska, Njemačka, Argentina. Mislim da je Messi opet pokazao da je on najbolji. Imali smo mi Messija, Mbappea, Modrića, Ronalda, ali ovi nisu pokazali da mogu biti nosioci. Messi sa svojim godinama, sa igranjem u MLS, je pokazao da je njegov kvalitet ipak neizostovan za ekipu Argentine. Oni su uz Engleze, njihovo drugo poluvrijeme, i Francuze isto, za sada najviše pokazali. 

Neizbježna tema je bila i tek uvedeni cooling break ili hydratation break od tri minute, bez obzira na vremenske uslove na terenu. Vladaju oprečna mišljenja o tome i kod samih učesnika Mundijala, a otvoreno su ih kritikovala neka velika imena poput Virgila Van Dijka i Marcela Bielse. Primjetno je da se ritam utakmice bitno mijenja poslije svakog cooling breaka, pa nas je zanimalo mišljenje iz trenerskog ugla.

- Kada je došla korona, ona nam je donijela pet izmjena. Pet izmjena daje mogućnost da promijeniš kompletan ritam ekipe i fizionomiju igre. Cooling brake daje još dva momenta da napraviš korekciju. Mi treneri sa klupe u toj buci, tom cirkusu, dajemo upute, ali ne možeš dati onako kao kad oni dođu pred tebe i ti to poredaš. Taj cooling break nije samo da se oni napiju vode, nego da ukazuješ, mijenjaš, praviš korekcije u igri. Sada možemo procijenjivati kakve su promjene nastale u igri nakon cooling breaka. Definitivno daje opciju da se promijeni ritam. Ovo je u prve dvije utakmice možda bilo lutanje, ali to je momenat koji se treba iskoristiti, da ono što je dobro drži, da ono što ne valja otkloni, da se napravi igračka korekcija da bi svoju ekipu doveo do pobjede. Mi na nivou treninga nekada između vježbi imamo tri minute. Obično je minut-dva. Fiziološki tri minuta ne naruše ritam definitivno, to nije period koji narušava ritam. Samo je pitanje koliko su se igrači navikli da se to prekida. Definitivno, cooling brake se može i u treningu simulirali. Nije ideja da se naruši ritam, nego da se zadrži ritam. Onaj ko je igrao fudbal zna da je nestvarno teško održati ritam 4-5 minuta, a kamoli 22. Ta tri minuta su optimalna pauza da se organizam osvježi, vjerovatno i suplementacija neka doda, a ovamo psihološki, mentalno i taktički daju upute. Ja mislim da će se ići u smjeru da se ove pauze održe. Korona je donijela pet izmjena i to se zadržalo. Mi idemo u amerikanizaciju fudbala, to je definitivno, to već odavno traje. Jeste to "osmi" sport u Americi, ali oni će i po ovome vidjeti da su stadioni puni, da se pare zarađuju i oni će napraviti to da se intezitet koji je gledljiv održava tokom utakmice. Sa fiziološke strane, kažem, ta tri minuta su dovoljna da se tijelo osvježi, a opet i sa te neke komercijalne strane ta tri minuta će služiti da se neke stvari provuku, govorim o reklami. Sportski događaj je događaj gdje se pare zarađuju, zarađuju se kroz utakmicu, prodaju igrača, kroz pivo, kobasice, prodaju igrača. Mi moramo voditi računa da to nešto što smo mi trenirali ima finansijski aspekat.