"Poslije tog poraza prvi put u životu sam posumnjao i strahovao oko toga da li treba da nastavim da igram tenis. Bio je to prelomni trenutak u karijeri" priznao je Đoković. Izdvojio je i četiri najvažnija trenutka u karijeri. "Pobjeda u finalu Dejvis Kupa 2010. godine, pobjede na Vimbldonu 2011. i 2014. godine i najduže Grend Slem finale ikada sa Rafaelom Nadalom na Australijan Openu 2012. godine". Đoković je odgovorio i na neka pitanja koja nisu iz tenisa, otkrio je da su mu Beograd i Kopaonik omiljena mjesta na planeti, kada bi mogao najradije bi večerao sa Nikolom Teslom, a da posebno poštuje dvije osobe. "Ričard Brenson je jedan od ljudi kojima se divim, baš kao i jednom srpskom monahu na Svetoj gori". Takođe, Đoković je kao savršen dan naveo uživanje sa porodicom uz bar sat tenisa, istakao da je sin Stefan njegovo najveće blago, da nema strahove, da ne voli što često kasni i da bi volio da ga pamte po tome što je iskoristio svoj uspjeh da pomaže drugima.