Piše: Tomo MARIĆ

Nikad teže s mislima, nadom i strahom, riječima i rečenicama, nego danas: Nadvilo se nad Srbijom Hamletovsko biti ili ne biti u utakmici svih utakmica u kojoj se ide u fudbalsku istoriju ili u tamu zaborava.
Koliko u ovoj čarobnoj igri treba “tako malo” da bi se ostvarilo “tako veliko”, mjereno doslovno sekundama, pokazali su Argentinci sa Mesijem, ili Portugalci sa Ronaldom, u mečevima odluke sa Nigerijom i Iranom, na kraju ih je stigla i ljudska i Božja sreća.
Pa ti sada budi razborit i pametan uoči “velikog raspleta” i meča odluke između Srbije i Brazila kada će i de fakto i de jure “Orlovi” putovati u legendu i fudbalsku istoriju ili u prezir i zaborav.
Fudbal je, uz sve ostalo što ga krasi i čini čudesnim, i “ogledalo duše”, baš kao i oči, istovremeno isijava golemu radost i istu takvu bol, zavisi samo na kojoj strani budeš – pobjedničkoj ili onoj drugoj. 
Pred Brazilom kapa dolje, zaslužuje sve počasti, omiljen je kod svih, ali ni on, kao i svako drugi, nije nepobjediv, jer svako, baš svako, ima svoju zvijezdu sreće, pobjednički dan ili noć, ali i zvijezdu padalicu i dan i noć kad se ne smiju ni Sunce ni mjesec.
Sačuvao sam vjerovatno od jedan rijetkih primjeraka knjige – Sećanja Mihaila Andrejevića Andrejke o njegovom putovanju kroz fudbal. Slikovito je opisao sva dešavanja vezana za 1930. godinu i Montevideo, a Miljanu Miljaniću je rekao da je najzaslužniji za pobjedu nad Brazilom, uz sjajnu partiju svih igrača, predvođenih Tirketom i Mošom, selektor Boško Simonović, zvani “Boža Dunster”, uz obrazloženje: 
-Gospodin Simonović rekao je igračima – nikad lakšu utakmicu u svojoj karijeri niste igrali niti ćete igrati nego ovu sa Brazilcima. Oni uživaju u igri, u majstorijama, uživajte i vi! Igrajte odgovorno kao tim – svi za jednog jedan za sve i uživajte do mile volje samo tako se možete nadmetati sa čarobnim Brazilcima. 
Jugoslavija je pobijedila 2:1 i tako postala svjetska senzacija, a junaci pobjede Blagoje Marjanović, Aleksandar Tirnanić, Milovan Jakšić… asovi planetarnog kalibra i iste takve slave.
Nenadmašni Dragan Džajić igrao je protiv Brazila na oproštaju Efdsona Arantesa dos Nasimenta Pelea na slavnoj Marakani pred gotovo 200.000 ljudi i na Svjetskom prvenstvu u SR Njemačkoj 1974. godine u utakmicama nezaborava:
-Oba susreta završena su nerešeno, a ja sam uživao koliko u svojoj igri, toliko i u majstorijama brazilskih velemajstora. Ne znam da sam se ikad i na jednoj drugoj utakmici osećao tako ispunjen i srećan kao na tim mečevima s kojih pamtim pojedinosti do dana današnjeg, a bili su pre gotovo 50 godina. 
Da sam selektor (“svi smo mi selektori”!) znam šta bih rekao igračima uoči večerašnjeg meča, ali ovdje ću to prećutati, jer vjerujem u Vladimira Stojkovića, ovjenčan već “vrlikim Vladimirom”, uzdam se u Aleksandra Kolarova i Branislava Ivanovića, uvijek pouzdane Nemanji Matiću i Aleksandru Mitroviću, pogotovo selektoru Mladenu Krstajiću. 
Odigraće se i ta utakmica “velike odluke” protiv Brazila, biće kako će biti, a fudbal će se, hvala Bogu, igrati i dalje, a svi mi se i radovati i tugovati. Ko spozna suštinu ove igre i njenu misiju, taj se ničega ne plaši, ni tuge ni radosti, jer su oboje samo jedan dio našeg života.
Hrabro i srećno “Orlovi” večeras, svi kao jedan, orlovi rano lete, ali uvijek uzlete, a susret Srbija – Brazil neka bude pobjeda za sve nas.

Srbija FOTO: Armando Babani EPA