Na adresu našeg portala stiglo je otvoreno pismo Mire Bjelića,a povodom odluke da se prodaju klupske prostorije RK Borac Banja Luka u centru grada. Pismo prenosimo u potpunosti:

ALO, ALO, RKOMETNE LEGENDE JAVITE SE, JER IDE SE NA TO DA RK „BORAC“ BUDE UGAŠEN!

Niste se javljali kada se rušio Stadion sportskih igara, koji nikada nije bio vlasništvo preduzeća „Rudi Čajavec“. To mi je rekla bivša savezna inspekto rica SDK-a gospođa Mira Zrnić. 

Tada nije postojala odluka IO Opštine Banjaluka da se stadion (vlasništvo Grada – korisnik SOFK-a Banjaluka) prepiše na Čajavec. Kada sam saznao šta će biti sa Stadionom sportskih igara tražio sam od tadašnjeg predsjednika Skupštine RK „Borac“ Krstana Simića da to provjeri. Poslije provjere doslovce mi je rekao da ne postoji zvanična odluka IO Opštine Banjaluka, već komad papira, koji je tadašnji Predsjednik IO Skupštine Banjaluka Mišo Vukovojac  naredio da se stadion prepiše na Čajavec.

Mira Zrnić je nekoliko puta bila u kontroli Čajaveca i nikada nigdje nije konstatovala da je Stadion  sportskih igara vlasništvo Čajaveca.

Po dobijenoj informaciji od advokata Krstana Simića, obratili smo se javnosti  Petar Perović ( koji je sa studentima učestvovao u gradnji stadiova), Abas Arslanagić i moja malenkost, dok su ostale sportske legende iz Banjaluke čutale, kao i danas.

Poslije sam doznao i istinu kako se stadion gradio i koji su pojedinci imali koristi od investitora.

Ovaj put molim legende Kluba da pokušaju spasiti RK „Borac“ , poslovne prostorije, od Vladimira Brankovića i njegove klike. Nema odluke Skupštine da se prodaju, pogotova da se na osnovu njih dižu krediti.

Radi se o prodaji klupskih prostorija u Gospodskoj ulici 15-17, kako bi navodno od tih novaca napravili dvoranu i tamo smjestili kancelarije Kluba. 

Moram podsjetiti sve bivše igrače i legende Kluba da su oni te klupske prostorije kupili vlastitim sredstvima, štedeći od svojih mizernih stipendija. Meni je žao što među nama nije više bivši igrač i veteran  Petar Atlagić, koji je najviše zaslužan zajedno sa inžinjerom Antom Kneževićem, da Borac kupi te prostorije, a sada ih pojedinci (bez odluke Skupštine) prodaju i dižu neke kredite pod hipotekom prostorija, za koje znaju da ih ne mogu vratiti i time bi bile oduzete. To se radi namjerno.

Ja se sam ne mogu izboriti da se to ne učini i zato pozivam sve bivše igrače i legende Kluba kao i navijaće da stanu u odbranu klupskih prostorija; dok ne bude kasno pišite pismo gradonačelniku!!!

Priče Brankovića i njegovih podanika kako je neka predhodna uprava ostavila velike gubitke je laž. Neka javno pokažu zapisnik o preuzimanju Kluba i neka se vidi šta su sve preuzeli.

Arhive u Klubu više nema. Neki dan komisija za marketing je tražila sliku od Dobrivoja Seleca – nema je!

 Moram napomenuti da je u to vrijeme čitav jugoslovenski politički vrh vršio pritisak na Banjaluku da nam odobre kupovinu tih prostorija, a sada se našao Vladimir Branković da ih prodaje.

Zna li Branković koliko košta dvorana i kako će se održavati. Sve lažu.

Zašto ne traže dvoranu u Šoping centru za tzv. „Male sportove“ (rukomet, košarka, odbojka, stoni tenis i sl.). Ako imaju imalo volje mali sportovi bi dobili svoj dom u centru Grada, u suprotnom imaće izgovor zbog čega nisu uspjeli!!!

Vladimir Branković jedva čeka da bude suspendovan RS BiH kako Borac ne bi mogao otići u Azerbejdžan na Čelendž kup. To bi im dobro došlo da okrive RS BiH, a u RS BiH sjede članovi Borca koje je imenovao taj isti Branković.

Branković takođe „puca“ na mjesto generalnog sekretara RS BiH.

Ustvari prava je istina da Vladimir Branković zna da je upropastio Borac i sada pokušava da se domogne radnog mjesta generalnog sekretara RS BiH.

To mu je cilj. Zato i forsira ljude oko sebe, koji još uvijek ne mogu da razlikuju šta je to masovan sport, a šta je to kvalitetan sport, a šta je sport invalida!? Za sve ima tu mjesta samo se mora znati ko je tu prvi!

Još jedanput molim sve bivše igrače i prijatelje Kluba da dignu svoj glas protiv uništavanja RK „Borac“;  iako je već skoro uništen!

Ne bi se smjelo dozvoliti da se uništi RK „Borac“, kao što su već doživjeli sudbinu klubovi poput FK“Borac“, BK“Slavija“, KK“Borac“, KK“Mladi Krajišnik“ i Šah klub.

Ako ništa, bar da se sačuva desetak osvojenih zlatnih medalja sa olimpijskih takmičenja, a da ne govorim o svijetskim i evropskim prvenstvima.

Javite se: Karaliću, Rađenoviću,Goliću, Stuparu, Šariću, Bojinoviću, Popoviću, Kekeroviću, Saračeviču, Smailagiću, Čavaru, Veliću, Arnautoviću, Elezoviću, Ramljak, Koso, Vrhovac, Petkoviću i mnogi drugi koji ste nosili dres Borca, kao i članovi uprave (da ih sve ne nabrajam – otišao bi predaleko).,

Još jedanput molim bivše i sadašnje članove RK „Borac“ da dignu glas protiv prodaje klupskih nekretnina, da se ne desi kao sa stadionom- muzejom sportista Banjaluke-sportskih igara, gdje su se rađali vrhunski svijetski  i olimpijski sportosti, koji su proslavili Grad Banjaluku i bivšu državu Jugoslaviju. Tu su nastali vrhunski sportisti rukometa- košarke-boksa-odbojke-malog fudbala.

Ne zaboravite da klubovi bez svoje istorije nisu klubovi i brzo nestaju sa sportske scene.

                                                                                                                                                           Miro Bjelić

Miro Bijelić