Darko Spalević protiv Sarajeva/ Foto Vaske

Navijači Slavije su u anketi koju je sproveo naš portal ubjedljivo izglasali Darka Spalevića za najboljeg napadača kojeg je klub imao u poslijeratnoj istoriji. Spalević je zaista to i bio, dvije godine najbolji strijelac Premijer lige BiH u dresu Sokolova, udarna igla tima iz Istočnog Sarajevo u tom periodu. 

Darka Spalevića smo zatekli u Raškoj, gdje se na kratko vratio sa Kopaonika, i kaže nam da se za koji dan ponovo vraća na ovu planinsku ljepoticu. Tu je sada i našao svoj mir baveći se hotelijerstvom, daleko od fudbala.

U razgovoru za naš portal on se prisjetio kako je sve počelo i kako je došao u Istočno Sarajevo.

- Prvi moj dolazak u Slaviju bio je stvarno dobar. Ja sam se vratio iz Kine i bio sam u Beogradu i tu je stigao Dragan Kulina da se vidi sa nekim prijateljem i tada je mene upoznao i doveo me u Slaviju. Sjećam se svoje prve utakmice, bilo je to protiv Čelika, pobijedili smo 1:0 kući i ja sam dao gol za pobjedu. To je bio mnogo dobar osjećaj. Imali smo fantastičnu ekipu i negdje na polusezoni smo bili 5-6. Niko nije očekivao da se mi možemo uključiti u borbu za titulu. Malo po malo, došla je utakmica sa Sarajevom za titulom. Znamo šta se tu dogodilo, imali smo vodstvo gotovo čitavu utakmicu i onda na samom kraju Obuća pogađa za 1:1 i odnosi nam titulu praktično. Da smo tu utakmicu pobijedili vjerovatno bismo bili prvaci. Sve u svemu, mnogo lijep je to period moje karijere, počinje priču za naš portal Darko Spalević, koji ističe i da je u početku potpisao ugovor samo na pola godine, ali da nije bilo nikakve dileme da li će produžiti saradnju.

- Ja sam došao prvo na šest mjeseci, pa sam onda produžio na dvije godine ugovor. U Slaviji sam bio dva puta najbolji strijelac lige, ekipa je igrala odlično, pehari su nam izmicali, prvenstvo, kup sa Širokim, ali smo izašli u Evropu. Kasnije smo uspjeli osvojiti kup, izaći u Evropu. Fudbal je kolektivna igra, a iz kolektivne igre neki pojedinac uvijek mora da se istakne. Ovaj put sam to bio ja koji se golovima isticao, ali naravno da ništa ne bi bilo bez saigrača iza mene, niti bih bio najbolji strijelac lige. 

I danas je, kaže, u kontaktu sa dosta fudbalera iz te generacije, po mnogima jedne od najboljih koja je ikada igrala u Premijer ligi, a sa tim se slaže i sam Spalević. 

- Jesam, u kontaktu sam. Čujem se sa Piculom, Doktorom, (op.a. Goran Simić i Sretko Vuksanović), Regojom...čujem se sa mnogima iz te generacije. To je bila baš dobra generacija i generalno klub je bio baš stabilan u to vrijeme kada je predsjednik bio Dragan Kulina. Nije se mnogo mijenjala ekipa, napravljen je bio kostur tima i onda se samo nadograđivala ekipa. Igrali smo dobar fudbal i sigurno da je to jedna od najboljih ekipa koja je ikada igrala Premijer ligu. Imali smo sjajnog trenera, Milomira Odovića, koji je uigrao ekipu, forsirao tu pas igru. Ja u boljoj ekipi mislim da nisam igrao. I dosta igrača iz te generacije se dokazalo kasnije u drugim klubovima. Imali smo karakter, harizmu, ma sve. 

Priznaje da je bilo jako teško boriti se sa defanzivcima u to vrijeme, bilo je fantastičnih igrača i klubova.

- U tom periodu je bilo jako teško igrati u Premijer ligi, naročito na strani, gdje god da odeš. Sarajevo, Željezničar, Čelik, Široki, Sloboda...svi. Sjećam se recimo prve utakmice finala protiv Slobode u Tuzli, Prodanović na štoperu. Izgubili smo tamo 2:0, ali su nas fizički ubili, izudarali, baš je teško bilo. Ali, znao sam da ćemo da osvojimo Kup tada. Bio sam ubjeđen u to. Bilo je dobrih igrača, ne mogu lagati. Sarajevo i Željezničar, Zrinjski, Široki naravno. Mislim da je u to vrijeme Široki bio i najorganizovanija i najkvalitetnija ekipa Premijer lige. 

Na kratko je Slaviju zamijenio Olimpikom, a onda se vratio među Sokolove, da bi potom uslijedila selidba u Kragujevac, gdje je obukao dres Radničkog.

- Prošao sam stvarno dosta klubova i zemalja. Najbolji periodi moje karijere su Radnički iz Kragujevca i Slavija. Tu sam se zadržao po pet godina. Da mi nije bilo lijepo sigurno ne bih toliko ni ostajao. Pamtiću Slaviju i kao klub i kao igrače i kao navijače, grad. Oni su mi davali veliku podršku, a ja mislim da sam se odužio za sve to na terenu. A što se tiče Radničkog, i za njega me vežu baš lijepe uspomene. Taj klub me dosta podsjećao na Slaviju, imali smo sjajnu ekipu, ekipu sa karakterom, i ekipu koja je imala svoj kostur na kojeg se samo nadograđivala ekipa svake godine.  Ušli smo iz Prve lige u Superligu, imali dobre rezultate i to su mi dva najdraža kluba u karijeri.

Dok je nosio dres Radničkog bio je blizu i reprezentacije Srbije. Pratio ga je tadašnji selektor Vladimir Petrović- Pižon, ali ipak nije imao tu sreću i čast da debituje za nacionalni tim.

- U Radnički sam otišao 2010. godine iz Slavije preko moga prijatelja Dragoljuba Lekića koji je tada bio predsjednik Radničkog. Oni su bili Prva liga Srbije i imali su ambicije da jure Superligu, a onda kroz dvije sezone Evropu. Poklapale su nam se ambicije i ja sam odlučio da odem tamo, da odigram sezonu-dvije i da se oprostim od fudbala. Imali smo mnogo dobru ekipu, dobrog trenera, igrali smo dobar fudbal i ja sam u prvoj polusezoni dao 11 golova. I tada je baš tadašnji selektor Vladimir Petrović- Pižon dolazio da me gleda i trebao sam biti pozvan u seniorsku reprezentaciju Srbije. Ali, eto igrom slučaja nisam. Ali, svakako imponuje što su me pratili. Imam četiri nastupa za mladu reprezentaciju. Ostaje negdje žal što nisam zaigrao i za seniorsku reprezentaciju, ali ja sam neke svoje ciljeve ostvario. Igrao sam za najveći klub u Srbiji, Crvenu zvezdu, igrao sam za reprezentaciju, istina ne seniorsku, ali reprezentacija je reprezentacija. Ja se osjećam ispunjeno. Možda sam i mogao više, ali ne kajem se ni za šta što sam uradio. 

Darko Spalević je bio član i jedne fantastične ekipe Crvene zvezde na početku ovog vijeka, zajedno sa Nenadom Lalatovićem, Ivanom Gvozdenovićem, Stevom Glogovcem, Brankom Boškovićem, Mihajlom Pjanovićem, Nemanja Vidić je također bio u njoj, te je tako ispunio i svoj dječački san.

- 1999. godine kada sam došao iz Prištine u Bane dao sam 14-15 golova u Drugoj ligi. Ljudi u Crvenoj zvezdi su me tada pratili i htjeli da me dovedu. Trebao sam da potpišem tada za Crvenu zvezdu, ali igrom slučaja, znamo i kakva su vremena bila, ja sam morao da potpišem za Miliconar. Tih godinu i po dok sam ja igrao za Miliconar Zvezda je imala dobre rezultate, osvojena je i dupla kruna i sve. Poslije toga ja dolazim u Crvenu zvezdu, želio me Slavoljub Muslin, ali već tada u Crvenoj zvezdi dolazi do nekog previranja, nije štimalo dosta toga, nije bilo para, nije jednostavno bilo kako treba. Tada smo osvojili samo Kup, Partizan je dominirao u prvenstvu. Ali, opet mogu da kažem da me za to vežu lijepe uspomene, ipak sam igrao, kako rekoh, u najvećem klubu u Srbiji, u sjajnoj generaciji gdje su bili Pjanović, Lalatović, Jelić, Bošković, Lerinc, Kocić, Vidić, Vukomanović, Glogovac i mnogi drugi. Zaista, vrhunska generacija, ali jednostavno u klubu nije štimalo sve kako treba i završilo se kako se završilo. 

On je u Kini bio prije nego je krenula sva ekspanzija fudbala u Kini. Ističe da tada ipak nije bilo toliko novca kao sada.
 

- U to vrijeme nije bilo tako velika ekspanzija i nije bilo toliko novca. Bilo je dosta naših igrača sa ovih prostora i nisu bili tako veliki ugovori kao što su sada. Ovo sada je nenormalno koliko ljudi plaćaju igrače i ukoliko ulažu u fudbal. Bilo je to jedno jako lijepo i prijatno iskustvo.

Na kraju, ipak zaključuje da je zadovoljan svojom karijerom i da ne žali ni za čim. Dodaje da uvijek naravno može bolje, ali da je ipak ponosan na ono što je uspio da napravi.

- Nikada nisam gledao nešto dugoročno unaprijed. Svoj neki cilj kao dječak sam imao, a to je da zaigram u Crvenoj zvezdi. Odmah na početku karijere sam to i ostvario. Želio sam da igram u reprezentaciji, i to sam ispunio igranjem za mladu reprezentaciju. Ovo ostalo gdje god sam bio, bio sam standardan, osvajao kupove i titule i prezadovoljan sam svojom karijerom. Mogao sam možda i više, uvijek može više, iz ovog ili onog razloga to se nije desilo, ali i ovako sam ja prezadovoljan sa onim što sam uradio.

Darko Spalević je karijeru počeo u Trepči, a onda je prešao u Prištinu. Poslije toga slijedi prelazak u Rašku, zatim Milicionar i Crvenu zvezdu. Poslije Crvene zvezde kreće njegova inostrana avantura, prvo Chernomore iz Varne, zatim Lokomotiv Plovdiv, a onda i odlazak u Rusiju gdje je obukao dres Dynama iz Makhachkale. Iz Rusije ide u Mađarsku gdje oblači dres ZTE-a, a onda slijedi put u Kinu i angažman u Hebeiju. Kako rekosmo, poslije toga je došao u Slaviju, kratko je bio u sarajevskom Olimpiku, a onda se vratio u Istočno Sarajevo. Odatle odlazi u Radnički iz Kragujevca, pa u tadašnjeg superligaša Donji Srem iz Pećinaca. U sezoni 2015-16 vraća se u Slaviju da im pomogne u borbi za opstanak u Premijer ligi, no ne uspjeva u toj namjeri i vraća se u Radnički iz Kragujevca gdje završava karijeru.