Košarkaški klub Igokea je pokazao i dokazao da nijedan put nije neprohodan za vrline, pogotovo kad je trasiran znanjem, pripadanjem i neograničenim entuzijazmom. 

Igokea je zaslužila Evropu!

Bez obzira što ne pripadam onima koji sport, bio on i beskrupulozno profesionalan, nemjeri isključivo pobjedama ili porazima, već ukupnom utisku koji taj sport ili klub ostavlja, Igokea je nešto posebno. Njani mečevi, svojevremeno u Aleksandrovcu, a danas u Laktašima, uvijek su bili predstava talentovanosti i parada sportskog dostojanstva, baš kao što su bili i susreti Potkozarja, preteča Igokee, prije više od 40 godina, a dres ovog kluba nosili njegovi osnivači i utemeljivači: Janković, Raca, Varda, Bilanović, Škrbić, Dodik, Spasojević… predvođeni trenerom Živkom Malkićem i nastavnikom fiskulture u lokalnoj školi. 

Igokea je klub za poštovanje sa ne malom evropskom dimenzijom i istim takvim ostvarenjima. Tu istoriju, kroz generacije, ispisivali su brojni košarkaški majstori, uz one već pominjane, sada su punim sjajem sijali: Kovačević, Parežanin, Zirojević, Stevanović, Đurica, Ćup, Vučorović, Marjanović… sve do ovih novijeg doba: Radivojević, Lešić, Evans, Nikolić, Talić, Gagić, Von… sve do junoše reprezentativca Srbije Dalibora Ilića.
Tek treneri: Jovica Antonić, Željko Lukajić, Vlada Jovanović, Zoran Sretenović, Aleksandar Trifunović… ni tada nije moglo bez mladića rođenih i u košarkaše stasalih na potezu od Klašnica do Nove Topole: Vranješa, Čubrilovića, Grgića, Petkovića… a Dragan Bajić koliko god je bio vrstan košarkaš još dalje je stigao do stručnjaka reputacije na balkanskim prostorima. 

U onim nezaboravnim utakmicama sa Splitom (nekadašnja Jugoplastika!) Ves Petrom, Žitovardarom i Apolonom, pa onda u finalu sa AEL Limasolom Igokea je bila vicešamion evropskog Čelendž kupa, sjećam se da sam pisao tekst za čuveni “L’Ekip” o fenomenu Igokee, a njegove urednike je zbunilo saznanje da je Igokea iz Aleksandrovca, pa su napisali Aleksandrija!!! Ko će u bijelom svijetu shvatiti da je jedan mali klub iz mjesne zajednice, tamo na Balkanu “Bogu iz nogu”, stigao do košarkaškog evropskog finala jednog velikog takmičenja.

Tako je rasla i do neslućenih mogućnosti narasla Igokea koja se ponosi na sve svoje godine od 23. avgusta 1973, kada je klub rođen kao Potkozarje, a kroz 47 godina ispričala priča o posebnosti i bezgraničnoj ljubavi prema košarci. Vaspitanje je, bilo ono životno ili sportsko, ponekad i oranje zemlje bez sijanja, tako se stvaraju nepokolebljivi karakteri. 

Evropo, dobar dan!