Foto/FK Borac

Izborna skupština Fudbalskog saveza Republike Srpske zakazana je za srijedu u Banjaluci. Na njoj će aktuelni predsjednik FSRS, Vico Zeljković, koji je došao u januaru ove godine umjesto Mileta Kovačevića na tu poziciju, biti izabran za predsjednika FSRS, budući da su mu svi područni fudbalski savezi na svojim izbornim skupštinama ukazali povjerenje.

U razgovoru za naš portal Vico Zeljković govori o Skupštini FSRS, Prvoj ligi Republike Srpske, urađenom u ovih nešto više od pola godine kako je predsjednik FSRS, te neizostavnoj temi, banjalučkom Borcu.

- 30. septembra je Skupština za mandat od četiri godine. Mi smo tu uradili većinski dio posla. Sedam područnih saveza je sprovelo izbore i svi su mi dali podršku za novi mandat. Mislim da je sama skupština formalnost, ali trebamo čekati da to završimo. Zahvaljujem se svim područnim savezima od Trebinja do Novog Grada na podršci, sigurno da su i oni prepoznali moju želju i motiv da nešto uradim, ali naravno da ni ja bez njih ne bi mogao sprovesti ovu svoju politiku. Uz jedinstvo i jedinstven stav lakše ćemo stvari završiti na samom terenu projekata, jer treba naravno da se u Sarajevu borimo za svoj dio kolača. Kao što sam rekao i namjerno to ponavljam da ljudi imaju u glavi kako funkcioniše fudbal u Republici Srpskoj. Budžet FSRS unazad desetak godina je bio 600.000 KM, a budžet N/FS BiH 20 miliona. To puno govori kako je neko vodio politiku Saveza, odnosno govori da je neko imao lične namjere da zadovolji sebe i ljude oko sebe, a pustio je fudbal Republike Srpske i klubove i gradove niz hladan potok što se kaže, rekao je Vico Zeljković na početku razgovora.

Kako sada gledate na proširenje Prve lige Republike Srpske?

- Definitivno, neke stvari smo morali da uradimo. Naravno, svaka promjena nije laka i jednostavno donosi rizike. Mi smo bili svjesni rizika koji mogu nastati, ali sa druge strane smo izvagali da je bolje da uradimo ovo što smo uradili, a to je proširenje Prve lige na 16 klubova i to je, naravno uz određene probleme i poteškoće koji su neminovni u ovom periodu, za sada na zadovoljavajućem nivou. Sigurno da je period pandemije koronavirusa veliki izazov za klubove i same organizacije utakmica, ali uzimajući sve u obzir trebamo gledati pozitivno i trebamo nastojati da popravimo još neke stvari na bolje kako bi svi ljubitelji fudbala bili zadovoljni Prvom ligom. Fudbal je jedna jako teška grana posla. Jako teško je finansijski ostvariti pozitivni nulu. Klubovi i u Evropi svi duguju. Jednostavno, takva je vrsta posla gdje je teško da finansije idu nekim lakim putem. Pogotovo kod nas. Svi su u jako teškoj situaciji, lokalne zajednice pomažu minimalno, onoliko koliko mogu. Teško se dolazi do novca za sve klubove jer moramo biti svjesni da sam nivo fudbala u prvoj ligi na određenom nivou. To je nivo takav kakav jeste, i sigurno ga je teško preko noći podići na veći nivo. Dobro je da klubovi čak i u takvim situacijama uspjevaju da preživljavaju i moram da kažem, nije popularno na ovakav način govorim, ali sada je najbitnije da sačuvamo klubove u RS i da prežive, a da onda mi određenim potezima kao rukovodioci Saveza, zajedno sa vodećim ljudima klubova, podižemo kvalitet klubova, jer bez toga nema razvoja fudbaal. Jesu finansije problem, infrastruktura je loša i moram biti iskren da je glavni krivac za to sam FSRS. Unazad 10-15 godina, ja bih volio da griješim, mada mislim da sam u pravu, ne vidim da se infrastruktura podigla u svim našim gradovima i selima. FSRS mora da pronađe mehanizme i načine da krene u razvoj infrastrukture. Budžet saveza je takav kakav jeste, ali postoji iz N/FS BiH odakle se mogu određene stvari i projekti i finansije preusmjeriti prema FSRS, pa iz toga raditi određene stvari. Zašto do sada nije odrađeno, ne želim da budem tužilac i advokat bilo koga, ali očigedno da to nije bilo dobro i da nije rađeno kako treba. Očigledno su se gledali lični interesi pojedinaca, na čelu sa bivšim predsjednikom moram da kažem. Mi ćemo sigurno u vremenu ispored nas učiniti napor i da ćemo na infrastrukturi dosta raditi i posvetiti joj dosta pažnje.

Kako FSRS može pomoći klubovima u poboljšanju infrastrukture?

- Jako malo toga je urađeno, faktički minimalno na infrastrukturi. Ako uzmemo da je budžet N/FS BiH okvirno 20 miliona KM, a budžet FSRS nekih 600.000 vidimo kakav je razmjer u ciframa i vidimo kako je loše rađeno i da se jako loše borilo za naše klubove i gradove i infrastrukturu. Postoje neki priotiteti i stvari na koje se ne može uticati, ali isto tako i može se dosta raditi. Mi smo uspjeli u posljednji čas spasimo izgradnju projekta u Prnjavoru, pošto je i to bilo gotovo propalo. Uz napore i lobiranja smo spasili pare za taj projekat, i tamo se počeo raditi teren sa vještačkom travom. Imamo namjeru da tamo izgradimo centar FSRS koji će biti na ponos svim fudbalskim radnicima i svi će to moći da koriste. Naravno, za to nam treba vremena, trebamo pronaći sredstva za ostale stvari u kompleksu. Tu je planirano pored postojećeg terena izgradnja još dva terena, hotela, u fazama. Ali bitno je imati cilj, viziju, trebamo znati šta radimo, a kada imamo spremne projekte onda ćemo lakše doći do finansija. Odnosno imamo priliku da se borimo za finansije. Ako je sve samo priča, ako nemamo spremna idejna rješenja, projekte, onda je sve to samo suluda priča. Može svako pričati da nešto želi, ali treba sprovesti u djelo. Što se tiče infrastrukture postoji dosta razmišljanja kako da to uradimo u svim gradovima i većini sela. Neko je mišljenje, pokušaćemo da izađemo sa projektom izgradnje terena sa vještačkom travom, njih 20. Također tu je i projekat izgradnje rasvjete na prvoligaškim terenima. Ne bi to ispunjavalo standarde UEFA, ali bi sigurno bili odgovarajući uslovi za odigravanje noćnih utakmica u Prvoj igi Republike Srpske.

Odluka o učestvovanju u 50% kotizacije i 50% plaćanja službenih lica je nazvana istorijska. Kako ste to uspjeli?

- Mi smo donijeli istorijsku odluku za naš fudbal. Po prvi put u istoriji smo donijeli odluku da pomognemo klubove sa 50% kotizacija i službenih lica. To ide na način tako što klubovi plate u punom iznosu službena lica poslije utakmice, a onda Savez, nakon dva-tri kola njima refundira polovinu toga iznosa. Što se tiče kotizacije to ide malo drugačije, ali je poenta da smo po 50% uspjeli da pomognemo. To je jedan jako dobar potez, ali i jako težak za sprovesti jer to godišnje košta FSRS nekih 800.000 KM, a rekao sam kakav je budžet FSRS. Sigurno se to moralo raditi, i to je dobra infuzija klubovima. Ona im neće pomoći u razvoju i napretku, ali će im olakšati trenutno poslovanje. Svaki klub, svaki vikend, ima muku da skupi pare za sudije. Da li je to 200 KM ili 1500 KM, ali to sigurno opterećuje klubove, a mi imamo namjeru da u narednom periodu pronađemo izvore finansiranja da to bude 100% oslobođeno. Ne možemo to obećati, bili bismo neozbiljni da to obećamo, ali nastojaćemo. Ovo za sada je dobra pomoć, a mi ćemo se potruditi da kroz razne projekte i sponzore da to dovedemo do toga da klubovi nemaju troškova na sudije i kotizacije. Mi smo već za kratko vrijeme uspjeli dvije krucijalne stvari uraditi. Ne može niko reći da pričamo priču samo. Uradili smo konkretne poteze koji se vide. Jako smo zadovoljni time. Uvijek ima prostora za napredak i za podizanje ugovora kako bi se olakšao rad Saveza, a onda i Područnih saveza i klubova. Ali, treba sve postepeno, niko nema čarobni štapić da to preko noći riješi. Bitno je da sada učvrstimo naše poteze, a onda sukscesivno da pronalazimo sredstva za nove pomoći klubovima.

Poslije dugo godina vraćeni su radijski prenosi utakmica Prve lige, a tu je i direktan prenos na televiziji jedne utakmice. Šta nam to donosi?

- I to je pokazatelj da znamo šta radimo, jer dugo godina je fudbal bio u mraku. Sada smo ga koliko toliko vratili na medijsku mapu i ja se zahvaljujem i Radiju Republike Srpske koji je prepoznao šta radimo. Nije ni to lako, podrazumjeva određene troškove svaki vikend, jer rad donosi i trošak. Uspjeli smo i to da napravimo na obostrano zadovoljstvo, a uspjeli smo i TV prenos napraviti što je bilo još teže. Kažem, Prva liga Republike Srpske nije toliko interesantna sponzorima, jer nije neki kvalitet fudbala. Ali, uvijek postoji neki viši interes, i postoje stvari za koje se treba naći želja i motiv da bismo dobili ovo kako sada izgleda. Naravno, može izgledati i dosta bolje, ali za početak je dobar i jedan prenos. Za sada radi to RTRS+, ali imali smo i kolo na Areni sport. To je sigurno dobar motiv klubovima, ali i dobar motiv igračima da se pokažu i da ih neko upamti. To je mogućnost mladim igračima da se profilišu i prenos može biti dobar dodatni motiv.

Neizostavna tema na kraju, FK Borac. Napustile ste predsjedničko mjesto i ostavili iza sebe jako dobru situaciju u klubu.

- Borac je klub za koji ja navijam, koji volim, i ja to ne krijem. To je i normalno, svako ima opredjeljenja. Ono što je bitno da ljudi iz svih sredina shvate da je Borac naš najvći klub i da Borac mora da bude pokretač i da ako bude jak Borac i ostali klubovi će biti jaki i imati mogućnost lakšeg razvijanja. Naravno da postoji prostor i za Radnik i za ostale klubove, ali Borac mora biti pokretač. Dosta je urađeno u Borcu, ne samo finansije, ali finansije su prvi uslovi za pravljenje kluba. Drago mi je da smo te dugove iz prošlosti, koji su bili enormni preko 10 miliona KM, svedemo na neke minimume. Pored finansija, ekipa je stabilizovana i Borac sada ima dobar kostur ekipe i uz dalju nadogradnju u vremenu ispred nas uz ciljana pojačanja, ali prije svega uz rad u omladinskoj školi da ova Evropa koju smo sada igrali postane realnost Borca. Utakmica protiv Rio Avea je pokazala da Borac zna šta radi.  Rio Ave je kvalitetnija ekipa, ekipa sa budžetom od 15 miliona eura, ekipa koja pobjeđuje Porta, Benficu, ekipe iz samog vrha evropskog fudbala i bilo je nerealno da Borac pobjedi, ali sigurno da svi koji vole fudbal ovdje u Banjaluci, u Republici Srpskoj mogu da budu ponosni na Borac. Borac je odigrao dobru utakmicu i pokazao da ima budućnost i pokazao da uz mlade igrače iz svoje škole i okoline može da se gradi ekipa, jer govorimo ne samo o Milojeviću koji je iz Banjaluke, tu je bio i Danilović koji je iz Foče, a došao je prije pet-šest godina. Borac mora da radi širom Republike Srpske i da tako lančano pomogne klubove širom Republike Srpske. Ako negdje postoji mladi talenat Borac bi trebao da se pojavi tu prije Sarajeva, Dinama, Crvene zvezde i da tog igrača dogovori, ne da otima, nego da i taj klub ima benefite za dalje. Ne izmišlja se topla voda, samo se treba raditi detaljno i imati jasan plan i viziju šta dalje.