Foto: UEFA EURO 2020

''Patrik Juing efekat'' je jedna od poznatijih stvari u svijetu sporta. Naime, to je situacija kda tim igra bolje bez prve zvijezde ekipe. Tako se dešavalo Džordžtaunu i Niksima kada Juing ne igra a otprilike se slično desilo i Mađarima bez njihove verzije Patrika Juinga.

Dominik Soboslai je najbolji igrač Mađarske u ovom trenutku. On je motor i mozak ekipe i od njega svaka napadačka akcija kreće, bilo da se igra u tranziciji, bilo da se igra u pozicionom napadu. Kada je došla vijest da Soboslai propušta EURO, Mađarima se više nisu dale ni minimalne šanse da urade nešto. Pogotovo jer su bili u grupi sa Francuskom, Njemačkom i Portugalom. Međutim, Mađari su pokazali mnogo.

U prvom kolu igrali su protiv Portugala. Jesu Portugalci napadali i imali prilike ali su se Mađari dobro držali. Čak su bili blizu i da povedu. Međutim, ulaskom Rafe Silve Portugal je proigrao te su sa tri gola u poslednjih desetak minuta, došli do pobjede.

Naredni meč bio je protiv Francuske. Francuzi su napadali ali sve dobro što su stvorili, bilo je više zahvaljujući genijalnosti Mbapea nego zbog same igre ekipe. A onda je uslijedila erupcija oduševljenja na stadionu u Budimpešti. Golom Fjole u završnici prvog poluvremena, Mađari su poveli. U nastavku su Francuzi došli do 1-1, imali šanse da dođu i do pobjede ali su Mađari izvukli bod. Bod koji ih je ostavio u igri za prolaz. Sve što su trebali jeste pobjeda nad Njemačkom u Minhenu.

Utakmica protiv Njemačke je zapravo bila pravi pokazatelj šta su Mađari i kako oni to igraju. Mađari nemaju neki preveliki kvalitet. Međutim, to dobrim dijelom kompenzuju velikim trčanjem i velikom disciplinom. Veoma često stoje svi iza lopte a sama defanzivna formacija varira od 5-3-2 do 5-4-1 u zavisnosti koliko duboko izlazi poslednja linija rivala i u zavisnosti od toga sa koliko igrača rival dolazi u završnicu.

Primjer kako se Mađari brane

Međutim, ma koliko se branili faktički sa deset igrača iza lopte, kao što ste mogli i vidjeti na skrinšotu, Mađari su veoma opasni u tranziciji. A tu se najbolje može primjeniti Patrik Juing efekat kod Mađara. Kada je Soboslai tu, sva tranzicija kreće tako što saigrači imaju zadatakda doture loptu do njega a onda će on ili sačuvati loptu dok saigrači ne dođu naprijed ili će sam krenuti sa driblinzima i osvajanjem prostora. Svakako da je dobro imati takvog lidera ali nekada to i otežava igru. Prvo, rival vas lako pročita i markiranjem Soboslaija izaziva paniku u vašoj igri a drugo, sami igrači postaju preopterećeni stalnim razmišljanjem kako da uposle Soboslaija.

Primjer sa koliko igrača dolaze u napad

Kao što vidite na skrinšotu iznad, Mađari su sa par igrača igrali u tranziciji i redovno je od četiri do šest igrača bilo u završnici napada. I ne samo da su imali solidnu brojnost za jednu defanzivnu ekipu nego su se igrači veoma brzo priključivali napadu i nisu bili spori u tranziciji kao na primjer što su to tokom prvenstva bili Rusi. Dvojica Salaija su bili u završnici uvijek, Šafer se ubacivao par puta a nije bio rijedak slučaj ni da bekovi odu visoko. Uglavnom, svi ti dolasci naprijed su bili dosta brzi što nekada sa Soboslaijem nije bio slučaj. On jeste majstor na lopti, jeste je znao sačuvati bez problema ali je isto tako znao nenamjerno usporiti tranziciju. Zato je čak za neke stvari čak i bolje možda što nisu bili fokusirani samo na jednog igrača ma koliko on bio fenomenalan.

Što se same utakmice tiče, Mađari su pokazali veliku zrelost. Poveli su rano, branili se dobro i nisu pravili neke kardinalne greške. Kada su Nijemci izjednačili, ekspresno su odgovorili i ponovo poveli. U završnici su Nijemci pritisnuli i sa dosta igrača dolazili naprijed. Odbrana je i u napadu kad su Nijemci izjednačili, dobro reagovala u dva navrata ali prosto ta brojnost Nijemcima omogućila je da se lopta odbije do Gorecke koji je pogodio za 2-2.

Bez obzira što su eliminisani, svi u Mađarskoj mogu biti ponosni na svoju reprezentaciju. U duelima sa tri giganta su se držali sjajno i manje od deset minuta ih je dijelilo od senzacije i prolaska dalje. A na kraju krajeva, pa veliki Nijemci usred svog Minhena su protiv Mađara štedjeli vrijeme u nadoknadi. To valjda i najbolje opisuje koliko su Mađari bili sjajni.

A Mađari mogu biti srećni i sa pozitivom razmišljati o budućnosti. U Mađarskoj se zaista mnogo ulaže u fudbal. Viktor Orban je veliki zaljubljenik u fudbal te sa korporacijom bliskih saradnika ulaže u brojne klubove. U Mađarskoj ulažu recimo u Puškaš Akademiju a ulažu i u klubove u susjednim državama gdje ima dosta Mađara.

Tako u Srbiji ulažu u TSC već godinama. U Hrvatskoj su se odlučili ulagati u Osijek koji je odigrao najbolju sezonu u svojoj istoriji. U Rumuniji se ulaže u Sepsi a u Slovačkoj u Dunajsku Sredu. Sve to se radi planski. 

A šta je zapravo plan ? Kroz klubove koji se nalaze u drugim državama ali blizu mađaarske granice, cilj je razviti fudbalere i omogućiti formiranje jake reprezentacije. Reprezentacije koja će biti redovan učesnik velikih takmičenja i koja će imati šta da kaže i u drugoj fazi velikih takmičenja.

S obzirom da su na poslednja dva EURA učestvovali i da su oba puta pružili dobre igre i ostavili sjajan utisak, očito da su na dobrom putu i da plan za sada daje rezultate. A vidjećemo kako će to funkcionisati u godinama koje slijede.