XS
SM
MD
LG

Gdje si danas Petre Kočiću da vidiš bh. čudo neviđeno?

Mora uvijek svanuti dan kad se sve vidi i sve čuje, ili kako je zborio veliki Petar Kočić da istini put otvaraju sloboda i pravda!

Stotinu godina kasnije prilagođeno vremenu tragične globalizacije i uopšte čovjekovog besmisla, spoznali smo da niko i ništa kao sport, svojevrstan planetarni fenomen, snažnije, očiglednije i tragičnije potkazuje život koji živimo. 

Rusi ne dolaze u BiH!?

Oni nas ljudski zovu da im dođemo u goste zarad fudbalske čarolije, zabave i čistog nepatvorenog ljudskog zadovoljstva, dokazujući kroz tu lijepu igru da se  čast ne može oduzeti, ona se jedino može izgubiti, i to za svagda. 

Svi oni u BiH, a duga je lista: Benjamina Karić, Naša stranka, Miralem Pjanić,Sinan Sinanović, Vlatko Glavaš, Irfan Durić potpredsjednik FS BiH, jedini član Odbora za hitna pitanja glasao je protiv utakmice u Sant Peterburgu 19. novembra… i saglasio se sa svima prehodno pomenutim!

 


Ko u ovoj sumanutoj (h)istoriji može uopšte razabrati koji je urlik negiranja da BiH igra prijateljski susret u Rusiji, otrovniji, tako i toliko prepun otvorene mržnje, nigdje ne pominjući da će susret protiv Rusije igrati moćnije nacije, kao što su Kirgistan i Iran.

Badava je takvog čovjeka uopšte ubjeđivati u bibliosko-kuransku poruku da ako nisi pametan, onda bar budi dobar čovjek, jer takav lik, čiste duše, najbolje spoznaje zlo!
Ali!

Koliko takvo razmišljanje nalazi svoje mjesto u “Dejtonskoj tvorevini”, u komunističkoj Jugoslaviji, obilježje “bratstva i jedinstva”, a muslimani je danas svojataju kao isključivo svoju “Babinu ostavštinu”.

Tada ništa nije sveto, već rđavo i naopako, čak i prijateljska fudbalska utakmica koju bi reprezentacija BiH trebalo da odigra sa Rusijom. 

Kad je Šekspir pisao da zlo, bez reda i poretka, ophrva i razori čovjeka, čak toliko do sumanute mržnje, upozoravajući da je svaki takav početak otrovno sladak, ali mu je gorak i opor završetak.

Nema većeg zla od zle pameti koja se od najave odigravanja obične prijateljske utakmice protiv koje nema ništa ni UEFA, tako i toliko množi, i kolektivno i pojedinačno truje sve oko sebe.

Na Balkanu je, kažu, prvi put rečeno ko drugom jamu kopa sam u nju pada, ali kakve to veze ima sa jednom fudbalskom prijateljskom utakmicom; odgovor je još oporiji – a kad su to razum i logika uopšte živjeli u BiH?

Čudo neviđeno i nije baš uvijek neviđeno, već viđeno, bistro i jasno kao zvijezda Danica na nebesima!