Uočila sam već nekoliko godina da su iz mode izašla ona čudesna predviđanja datuma smaka svijeta. Ništa više proročanstva, ni vidoviti svi redom nemaju da nam kažu i na šta da nas upozore.

Mora da su napokon shvatili da se smak svijeta već desio, a ovo vrijeme koje živimo je “after party”. Ne govorim to zbog korone, već iz milion drugih sitnih razloga, pukotina, koje su krckale malo- pomalo i napokon srušile svijet.

Zaključila sam da je smak svijeta došao onda kada je neki pametnjaković smislio toalet papir sa mirisom. Zapanjena otkrićem da možemo birati hoće li nam zadnjica (iz nekog razloga i potrebe) mirisati na beskvu, lavandu ili kamilicu, shvatila sam da su marketinški stručnjaci (a jesu stručnjaci, znaju ljudi posao) procijenili šta je savremenom čovjeku bitno. Da mu miriše zadnjica!

I tako sada trošimo dragocjeno vrijeme birajući toalet papir prema slojevima i mirisima (ne lažite da to niste radili) više nego u biblioteci, izložbama, muzeju, pozorištu, predavanjima i sa bližnjima. Stojimo sa hamletovskom ulogom ispred police i pitamo se: “Biti ili ne biti breskva ili lavanda?!” Napravismo od toga veoma važnu životnu stavku. Trošimo tolat papir nemilice. Više je drveća posječeno zbog mirišljavog toalet papira nego zbog štampanja knjiga. Brinemo se o zadnjici mnogo više nego o obrazu. Izbor toalet papira je postala stvar prestiža, razgovora nas modernih domaćica. “Zewa” troslojni, lavanda… ejjj… pa nek košta šta košta!

Zaboravljamo da se miris fekalija ne može namirisati ni breskvom, ni lavandom, ni kamilicom. Smrad je smrad! I onaj što izlazi na zadnjicu i onaj što izlazi na usta. A o tom smradu mnogo manje brinemo. Lajemo, lažemo, klevetamo, manipulišemo, vrijeđamo, ne znamo, ne možemo… ali ne razmišljamo kako da to popravimo. Tu mirisi breskve i lavande ne pomažu… samo rad na sebi i iskrena želja da se bude bolji. Bez smrada, samo čisti miris istine i poštenja. Teško… jer da smo o tome razmišljali smak svijeta se ne bi desio… a jeste.

Izvinite što tema na prvi pogled nema veze sa sportom, ali svaki prosječni sportista će je uočiti, ne sumnjam.