Progres

Jedna tako učestala riječ nekog davnog režima, veoma često upotrebljavana. Ne bih o režimu, ni prošlom ni sadašnjem ni budućem. Ono što me jezički zainteresovalo je upotreba te riječi samo kada je neka fraza u pitanju. Lijepa srpska riječ “napredak” mnogo jasnije i glasnije odjekuje. Idemo naprijed! Idemo li?!

Društvo napreduje ako napreduje pojedinac. Napredujemo li pojedinačno? Da li se usavršavamo? Ne mislim isključivo na posao, mada nam na njega ode najmanje trećina dana, pa je valjda i bitan. Napredujemo li u građenju svoje ličnosti, svog karaktera? Da li smo dospjeli do verzije 2.0? Lakše nam je kupiti bolju verziju telefona, nego napraviti bolju verziju sebe.

Kada se osvrnem oko sebe, od svakodnevnih situacija do onih suštinskih, srećem malo ljudi koji su napredovali. Ali zaista napredovali, ne u stranci, ne finansijski. Malo je onih koji su voljni stalno da uče, za sebe i svoje dobro. Da uče stvari koje se ne uče u školi, stvari koje nas čine boljim, manje ogorčenim, manje frustriranim, manje iskompleksiranim… manje lošim, a više čovjekom.