Kristina Vuca

Znamo svi čemu podrum služi. Tamo ostavljamo i zaboravljamo raznorazne stvari koje su nam povremeno bitne. Više nebitne.

Iskopamo ih ponekad, malo se obradujemo pa onda opet vratimo i zaboravimo.

Svjesno ili nesvjesno.

Ne čudi onda simbolika ili čudesna koincidencija što su odbojkašice reprezentacije BiH završile u podrumu hotela.

U hotelu su, neko će reći, nema veze što je podrum.

Dio su nečega, a nisu.

Jasno im je dato do znanja kako se kotiraju, a meni je jasno i zašto je to tako. Odbojka je najmasovniji ženski sport.

Doći do zapaženog rezultata nije nimalo lako, jer je konkurencija velika i jaka, veća nego u ostalim sportovima (ne želim da omalovažavam druge sportove), pa evo kako prolaze one koje se njim bave.

Ove djevojke su postigle veliki uspjeh, a dobile znak koliko se taj uspjeh cijeni. Ko je u sportu, zna kako to ide. U sportu najmanje sporta ima (ponavljam se).

One najmanje koristi imaju, a od njih se najviše očekuje… da ostave srce na terenu, da pjevaju himnu, da zaborave na podrume u hotelu i tuđe podrume u glavi.

 I tu leži najveći problem, u podrumu nečije glave koja ne razmišlja o drugima, nego samo o svojoj koristi i koja ne radi posao kako treba… kako te djevojke zaslužuju, jer one svoj posao rade najbolje što mogu.

Nadam se i poslije prospavane noći u podrumu.