Foto/ ABA

Juniori Igokee su u aprilu napravili dva velika rezultata. Igrači rođeni 2005/2006 godine su osvojili premijerno izdanje juniorske Lige prvaka, a samo tri dana kasnije okitili su se i bronzom u juniorskoj ABA ligi. 

Trener Igosa, Slobodan Kecman, u razgovoru za naš portal govori o ovim uspjesima nakon što su se utisci slegli. Krenuli smo sa velikim rezultatom u Turskoj i osvajanjem juniorske Lige prvaka gdje su u finalu savladali domaću Tofas Bursu 73:66.

- Kada smo krenuli tamo, mi nismo znali šta da očekujemo. Bili smo upoznati sa kvalitetom nekih ekipa, nismo znali sve, tako da smo mi tek sada možda donekle svjesni da smo osvojili Ligu prvaka, a možda čak većina nije ni sada. To je nekako prošlo onako, medijski više-manje. Tada je bio i taj Srpska open i to je zaokupilo pažnju svega, javnosti, sporta, politike i svi sportovi, ne samo naš rezultat, bili su u sjeni toga. Mislim da medijski nismo ispraćeni kako je to trebalo i kakav je to uspjeh. U principu, u tom momentu su Rublev i Đoković pokupili svu pažnju tako da smo mi ostali kao vijest koja se desila, usput. Kada govorim u svoje lično ime, mislim da je to jedan veliki uspjeh za nas, za klub sa naših prostora. Mi apsolutno nismo ni svjesni kakva su ulaganja u mlađe kategorije i kakve smo ekipe pobijedili na turniru i mislim da smo napravili veliku stvar, rekao nam je Kecman, pa nastavio:

- U principu ja sam bio upoznat sa kvalitetima Oostendea i o Murciji sam imao neke informacije. Ali, jedno je kada imaš informacije, gledaš video, a potpuno druga kada gledaš uživo. Nama je najteža utakmica bila polufinale protiv Rytasa takmičarska, a generalno je najteži dan je bio prvi, kada smo igrali dvije utakmice u danu bez dva jako bitna igrača i mislim da je tad tim pokazao kvalitet i da smo mogli naslutiti da možemo igrati sa svima bez problema. Držao sam im glavu vrlo u mjestu i u miru, da ne očekujemo ne znam šta, da idemo od utakmice do utakmice, da razmšljamo da je samo sljedeća utakmica najbitnija i to je dalo rezultat.

Kako nam kaže, ovo je jedan zaista veliki rezultat koji može i treba da bude putokaz ekipama sa ovih prostora da se uz predan rad može doći do rezultata.

- Ovo može da bude smjernica svim klubovima koji dolaze iz malih sredina, koji imaju skromnije budžete u odnosu na akademije u Španiji, Turskoj, Njemačkoj i dalje. Ovo je pokazatelj da se red, rad i disciplina isplati. Nema velikih i malih klubova, imaju samo klubovi koji vrijedno i pošteno rade i to je jedini put, pogotovo za nas sa ovih prostora koji kuburimo i sa sto drugih stvari mimo sporta.

Foto/ FIBA

Nisu kako treba ni proslavili taj rezultat, a odmah su morali da razmišljaju o polufinalu ABA lige protiv Crvene zvezde.

- ABA liga nam je došla dva dana poslije toga. Mi smo sletili u Sarajevo 16. popodne, naveče bili kući, naredna dva dana trenirali u nekompletnom sastavu, jer su se Stanković i Radošić priključili seniroima za meč protiv Derbyja. Mislim da je i to jedan veliki uspjeh i jedan dobar rezultat. Malo nam je falilo da pobijedimo i Zvezdu. Držali smo se 35 minuta u egalu, ali umor, možda malo i ta situacija da nismo bili zajedno jer to nije isto godište, Ligu prvaka je igralo 2005/06, a 2004. je ostalo u Laktašima da trenira i bili smo na dvije strane jer je šest igrača ostalo ovdje, šest otišlo u Tursku. Nismo mogli da pariramo u skoku, imali smo veliki broj promašenih bacanja i to nas je koštalo. U utakmici za treće mjesto smo se skupili, pokazali karakter i treći put zaredom od kako sam ja ovdje smo osvojili treće mjesto. Vrlo bitno je naglasiti da od šest, ako se ne varam, final fourova, Igokea učestvovala na pet i bila treća i da smo jedini klub koji je bio na skoro svim završnicama.

Psihološki je prije svega teško bilo vratiti fokus ekipi nakon osvajanja Lige prvaka i natjerati ih da razmišljaju o novim izazovima. 

- Jeste. Ko je malo u sportu, ko razumije u situaciju shvatiće. Veliko je pražnjenje kada dječaci tog godišta naprave veliki rezultat i vide sebe na nekoj višoj pozornici. Bukvalno je bilo slavite to veče, to je to, vraćamo se u Laktaše i fokus je na ABA, nema puno odsutne glave. Nije bilo lako. Kada dođete u situaciju da dječaci od 18 godina osvoje Ligu prvaka i onda igraju F4 ABA fokus je negdje pomjeren, ali mislim da smo mi to uspjeli da zadržimo koliko-toliko. Žao mi je što protiv Zvezde mogli biti i bolji, ali kada sve stavimo na tas, ne možemo biti nezadovoljni trećim mjestom u ABA ligi.

Ekipa Student Igokee iza sebe ima i kvalitetnu sezonu u Prvoj ligi Republike Srpske, koju koriste kao prostor za razvijanje mladih igrača.

- To je nama jako bitno. Nama je Prva liga primarno takmičenje iz prostog razloga što je to u kontinuitetu, svaki vikend i tu skupljamo najveće iskustvo. Tu nam rezultat nije prioritetan. Da smo imali još jednu pobjedu mislim da bismo ušli u play-off, ali to nismo ganjali. Da smo ganjali, vjerovatno bismo i ušli, ali play-off je dolazio tačno u vrijeme kada smo mi išli u Tursku. Generalno, rezultat nam nije prioritet, bitno je da djeca dobijaju minute, dobijaju šansu da se razvijaju. U prvoj ligi dobijate kontakt, tenziju, to ne možete da isprovocirate samo kroz trening.

Foto/ FIBA

Što se tiče ovog ranga takmičenja, Kecman ipak misli da je sam kvalitet opao, prije svega zbog nedostatka finansija.

- Mišljenja sam da je kvalitet slabiji nego prethodnih godina. Kvalitetnija je bila prošle sezone. Generalno, manjak finansija je uticao na klubove kao što su recimo Sutjeska, Varda i da su oni imali prethodnih sezona bolje ekipe. Sada su se okrenuli većinom mlađima. Radnik je recimo prošle godine igrao prvenstvo BiH, ove godine se vratio u okrnjenom sastavu u ligu Republike Srpske, a recimo Slavija, koja je prošle godine igrala finale play-offa,  je otišla u prvenstvo BiH. Definitivno se osjetilo da je liga slabija nego prošle godine.

Prvenstvo Bosne i Hercegovine je pratio koliko je stigao od svojih obaveza.

- Nešto jesam. Ovi polufinalni susreti su jako interesantni. Budućnost je napravila istorijski uspjeh plasmanom u polufinale i biće završnica jako interesantna.

Gdje ćemo ga gledati naredne sezone, da li i dalje na bitnom mjestu trenera na prelasku iz juniorske u seniorsku košarku, ili negdje drugo i dalje ne zna.

- Ja nisam neko ko je nerealan. Ja sam praktično još uvijek u ovoj sezoni, nisam je još završio. Ne razmišljam puno unaprijed, idem korak po korak, pa ćemo vidjeti.