Rukometni klub Borac, nekada evropski šampion, pobjednik Kupa IHF i jedan od najpoznatijih klubova bivše Jugoslavije utonuo je u takvu žabokrečinu da se i najstariji Banjalučani pitaju - postoji li taj klub. Nastavljen je brend potonuća iz prošle sezone kada je klub raspolagao milionskim državnim sredstvima, a borio se za opstanak!

Strmoglavo velikan pada u beznađe!!!

Obično svi ćute, prolaze se Gospodskom "ilicom", dobar dan za dobar dan i ništa me ne pitaj, idem svojim putem… Ako tim šablonom rukometna Banjaluka bude nastavila da živi – priča o olimpijskim pobjednicima koji su napravili banjalučku školu rukometa na čijim temeljima je napravljena jedna od najtrofejnijih reprezentacija – Hrvatska, prerašće u priču da je ta rukometna škola, nekada, u Banjaluku, došla iz Zagreba!!!

Stotinu puta potencirana izvrnuta stvar koja se prikazuje kao ispravno postavljena ustvari postaje - “istina”!!! Nagledali smo se toga na ovim prostorima, do sada, više nego u svim snimljenim holivudskim ostvarenjima “demokratije”.

I tako decenijama, trpimo rukometnu “Oluju” u sred Banjaluke, prestonice Krajine koja je prepolovljena Avnojem, a osakaćena 4. avgusta 1995. godine pogromom i egzodusom ljudi koji su se, ni krivi ni dužni, našli u hramu sporta “Boriku”, na hladnom parketu, ali ni dan danas na tom objektu ne postoji tabla koja kaže da je prva prihvatila ojađen narod iz Banije, Korduna, Like, Dalmacije… A i knjiga o toj dvorani je napisana… 
Elem, ovo je sportska priča koja se priča od Petra Kočića do Hrama Hrista Spasitelja, u ulici Veselina Masleše!

Bojan Ljubišić, sportski direktor Rukometnog kluba Borac otišao je iz kluba uz riječi:

-Otišao sam iz Borca jer smatram da klub ne ide u pravcu u kojem bi trebao da ide! Već duži period je u meni nezadovoljstvo! Borcu želim svu sreću u narednom periodu. Ponosan sam na sve i jedan trenutak proveden kao igrač i sportski direktor i kao trener golmana – istakao je Ljubišić.

Odgovor je stigao od direktora Vladimira Brankovića:

-Ljubišić je imao svoje razloge, rekao mi je da ne želi više... Svaka mu čast na svemu. Meni lično je jako žao jer smo prijatelji i o njemu nemam niti ću ikad imati ružnu riječ da kažem. Dao je mnogo banjalučkom klubu i hvala mu na svemu.

Onda je Branković otkrio nešto između redova: 

-Vjerovatno će Nebojša Grahovac preuzeti dio oko treninga golmana s obzirom da ima ogromno iskustvo, ali o svemu tome će odlučivati trener Irfan Smajlagić. S druge strane, posao koji u klubovima rade sportski direktori već duže vrijeme obavlja Damir Hasanović, a uprava Borca m:tel će naknadno da odluči hoće li i koga imenovati na tu funkciju.

Ako Hasanović “duže vrijeme radi posao sportskog direktora” po riječima Brankovića, kako je onda moguće da popularni Hans podnese ostavku na mjesto sportskog direktora?

Logično pitanje, zar ne?! 

Bojan Hans Ljubišić je prije dvije godine u matičnom klubu završio igračku karijeru i postao prvi operativac kluba u sportskom sektoru. Proveo je u svom Borcu 16 godina, ali je bilo logično da poslije najlošije sezone u istoriji kluba, kada su se crveno-plavi borili za opstanak, podnio ostavku, a ne sada pred početak nove sezone, kada Borac “nišani” trofeje… Ili je kriva golmanska procjena?

Prije Ljubišića klub su napustili Mirko Mikić, po mnogima najperspektivniji rukometni trener na ovim prostorima, te mnogi talentovani igrači pred kojima je sjajna budućnosti i svi su našli utočište u “vrhunskoj” Slobodi iz Tuzle, bez bilo kakvog potcjenjivanja!
Kako i zašto, pita li ko?

Uvijek je golman više i duže vidio od napadača u sportu, u rukometu od pivotmena. Pivot vidi gol (vrata), a golman sav teren i raspored igrača na njemu…
Ko je napravio previd, pokazaće vrijeme, vjerovatno, kao i uvijek u životu.
Eh, umalo da zaboravimo našeg dobrog Marinka koji je odstupio iz kluba jer ga niko kao predsjednika Rukometnog saveza Republike Srpske nije saslušao ni poslušao, da se podnese kolektivna ostavka poslije najkatastrofalnije klupske sezone!

Zato je Umićević otišao sam i, priča Gospodska ulica, prijeti blokadom klupskog računa!
Dobijene državne novčanice, u milionima, nisu baš za bacanje… A nisu ni za trubače!

P. S. Kad se sudare pivot i golman pitanje je kako će se ponijeti selektor, a kako ljekarski tim?

Zaćutao i Miro Bjelić!