Danas sam konačno, u novoj sezoni, stao na skije i krenuo sa skijanjen. Nakon što se popila kafa i Knezu u Istočnom Sarajevu, sa Batom i Zoranom, uputio sam se na Jahorinu.

Stigao sam gore oko 9 časova, a skijaša je već bilo kod gondole Partizan. Čekali su da se otvore prolazi i krenu ka vrhu staze Novak Đoković.

Imao sam problema da otvorim torbu sa pancericama. Nekako sam to uspio, uz muku i upaljač. Nakon nekih 10-tak minuta i ja sam bio u kabani za polazak ka izlaznoj stanici Partizana ili gondole Emir Kusturica.

Prije toga imao sam vrlo srdačan i prijatan razgovor sa zaposlenim u OC Jahorina, a koji rade na ovoj gondoli. Moram biti iskren i reći da na svim jahorinskim instalacijama rade zaista vrlo ljubazni radnici.

Dolazak na vrh staze Novak Đoković bio je vrlo lijep. Sunce, ali i minus obećavali su prelijepo skijanje.

Nakon što sam provjerio da li su vezovi dobro uklopljeni, a prije tri godine sam bio neoprezan, pa mi se skija ’’otkačila’’, a ja zaradio prelom nekih koščica, sada sam mnogo oprezniji.

Prvo spuštanje bilo je naravno oprezno, lagano, a uvijek me fasciniraju u negativnom smislu skijaši koji sa staze Poljice, voze uzbrdo, da bi sa Poljica došli na Novaka.

 Imaju nekih 50-tak metara niše normalnu mogućnost skretanja na stazu Novak Đoković, ali ne…

Hoće oni da voze uzbrdo, a to što ih skijaš sa Novaka Đokovića može udariti, jer ih ne vidi, njima ništa ne znači.

Tako je bilo i jutros. Jedan onako vremešniji skijaš, ne baš nekog zavidnog umijeća vozio je uzbrdo. Dobro je prošao…

Ja sam na tom izlazu sa staze Novak Đoković prešao na Poljice i onda lagano uživanje. Široka staza, sa blagim nagibom…Pa sve do Pegija i onda produžetak ka stazi Termag, pa nastavak veznim putem povratak na Novaka Đokovića.

Odmah po dolasku na polaznu stanicu Partizana, idem opet na vrh. Tu sam vidio Dragana Markovića, nije Palma, iz Novog Sada. Bio je na malim skijicama, dužine 90 centimetara. Brzo smo se dogovorili da ga snimim, ali… Umjesto videa , ja sam imao samo fotografiju Dragana Markovića. Sačekao sam ga da se vrati gondolom na vrh i zamolio ga da sve ponovimo. Ovaj veseli Novosađanin mi je rado izašao u susret, a nakon njega sam imao priliku da se upoznam sa Milošem Saviće iz Grdelice. On je došao na Jahorinu, gledao je emisiju i to je između ostalog bio razlog da dođe. Bio je oduševljen onim što je vidio.

Nakon razgovora sa njim, krenuo sam opet ka podnožju planine. Kako je ovo bilo prvo skijanje, noge su počele malo da klecaju, pa je najpametniji izbor bio ostaviti skije u automobilu, a onda pješke krenuti ka gondoli Poljice.

Lagana šetnja, po lijepom vremenu, a prohladnom dobro je došla. Prije toga srdačan razgovor sa prijateljem Srđanom Stevanovićem, čovjekom koji već 40-tak godina brine o skijašima na jahorinskim stazama, ali i Darkom Vranićem. Momak koji je svoj život posvetio planinama i prirodi.

Nakon toga odlazak ka Poljicama, pa susret sa Svetom Basarom. Ski instruktor iz Banja Luke. Stigao je sa sinom Rastkom. Pitanje koje se uvijek nameće kad ste na planini Ići u neku od kafana ili na vrh? Izbor je pao na odlazak na vrh. Gondola, pa onda vrh Poljica. Predivan pogleda, skijaši jurcaju niz Poljice, a ja odlazim ka vještačkom jezeru. Lagana šetnja, odmor od gužve, svega i naravno snimanje priloga za emisiju. Druga se počela emitovati danas, a jutros u pet kada sam se probudio, na Turizam TV, Dejan Ljevnaić, generalni direktor OC Jahorina i ja…

Danas je emisija broj dva počela da se emituje, na nekih 15-tak tv stanica u Republici Srpskoj, Srbiji i Crnoj Gori…Malo li je!

Nakon vještačkog jezera, odlazak u gondolu i povratak na polaznu stanicu. Povratak, naravno lijep, vidljivost idealna, malo vjetra da ljuljuška kabinu i već ste stigli.

Na polaznoj stanici susret sa dragim prijateljem Nemanjom Spasojevićem, kratko druženje i povratak na parkig kod gondole Partizana. Još jedan ili dva kilometra pješačenja i može se kući.Prije toga susret sa Sašom Cvijetić. Odličan skijaš, bio je na stazama sa sinovima. Povratak u Vučko, skije nosi Saša. A ko bi drugi?

Nemanja Spasojević i Dragiša Ćorsović

Za nekih 30-tak minuta sam se vratio, a kod kuće sarma…Pa šta ti treba više od toga. Planina, sarma, rebarca i slanina…

Nastaviće se…