Sinoć su navijači Partizana doživjeli i preživjeli najveću blamažu kluba iz Humske. Primili su šest golova od Dinama iz Kijeva, a sigurno da je teže i od samog poraza palo saznanje da je ekipa  i bez glave i bez repa.

U ovom Partizanu se ništa ne zna. Ko je ključni odbrambeni igrač, oko kojeg se sve vrti, na sredini terena gomila igrača koji znaju samo loptu nabiti što dalje od sebe i na kraju usamljeni Saldanja. Kada on za nekoliko sedmica ode iz Partizana ostaće ljuštura nekadašnjeg  velikana.

Pauzu između dva šampionata u taboru Partizana su iskoristili za dodatno uništavanje tima i njegovog samopouzdanja. Dovedeni su igrači koji u nekadašnjem Partizanu bi mogli samo biti redari na tribinama.

 Od Medine, pa do onog nesrećnog štopera Mujakića. Kad vam igrači iz Bosne i Hercegovine dolaze da vam budu pojačanja, piši propalo odmah.

Stigla je gomila novih igrača koji ne mogu ni trčati, ni kreirati igru, a pogotovo pogoditi loptom saigrača ili protivnički gol.

Kad je vremešni Birbas Natko najbolji na sredini terena, onda je svima sve jasno, sem izgleda čelnicima Partizana Vazuri i Vučeliću.

Partizan je krš od tima, na žalost sada već i kluba. Dok za Vazuru mogu i da nađem opravdanje, zelen, mlad, željan slave i rukovođenja, nije mi jasan Vučelić.

Dokazani privrednik, uspješan rukovodilac, čovjek koji ima jednu od najboljih novina u Srbiji i katastrofalni predsjednik Partizana. Najgori u njegovoj istoriji.

Zašto to treba Vučeliću samo valjda on zna. Korektno bi bilo da drugi put da ostavku, pa usvojili mu je ili ne, da ode. Da spase obraz koliko toliko!

Protekle sedmice su se po medijima hvalisali otvaranjem lože na stadionu (renovirane) Ivan Ćurković, a danas im navijači slušaju i čitaju gorka prozivanja da je drugi set meča sa Dinamo na Partizanovom bunjištu.

Dozvolili ste da klub koji je igrao finale KEŠ-a, danas izgleda kao ruševina. Ne da izgleda, on i jeste ruševina.

Ukrajinci, koji nisu bili dobro domaćini, koji su na svaki način pokušavali da uvrijede Partizan, su na kraju nadmeno slavili.

To vjerovatno Partizanovoj armiji stranaca ništa nije značilo i neće im značiti. Šta oni znaju o Partizanu i njegovoj tradiciji?

 Šta oni znaju o prozivkama navijača Zvezde za ovo što Partizan predstavlja? Ništa. To njih i ne zanima, a i nikada neće saznati.

To će da zaboli onaj mali broj Partizanovih igrača koji su prošli omladinsku školu. U prvom timu ih sada ima dva – tri. Njima je najteže i naravno navijačima.

Zamisli Partizan nema igrača do 21 godine da mu igra, a svi ostali imaju. Pa šta se radi u Zemunelu? Prozvodili su igrače kao na traci. Sada svoju djecu tjeraju iz Partizana, a onda bi da ih kupe i vrate nazad.

Koliko su imali pogrešnih procjena i pogrešnih transfera. Pa Đakovac im je bio u klubu, a oni vidjeli talenat u njemu.  Vlalukina takođe. Koliko ima takvih igrača?

Šta dalje? Sezona je tek počela, a Partizan pao na dno. Kako bude odmicala pašće u ambis, ako se nešto ne promijeni. Od tima, do rukovodstva. Samo ostaje pitanje kako šta promijeniti. Ona dvojica nemaju namjeru da odu, a ko zna ima li i para i mogućnosti da se neko dovede? Ove što su u Partizan stigli ovog ljeta sve treba putiti kućama i dati im čiste papire.

Pa bolje je krenuti sa klincima iz Teleoptika, djeca će se boriti, nego gledati ovu jadnu Partizanovu ekipu. Boli ovo svakog pravog navijača kluba iz Humske.

Nisam ovo pisao kao novinar, ne, već neko kome je Partizan već 60 godina u srcu. Biće i dalje, bez obzira i ako se izgubi i drugi set, ali dajte da se zaustavi pad Partizana. Da se krene, ako je ikako moguće, ka površini vode.

Uzmite i odnesite sve iz Partizana, ostavite mu samo boje (crno-bele) nekako će se Partizan izvući, sa vama (igračima, trenerima, rukovodstvom) nema nam napretka. Vidjelo se to i u petak na Stadionu JNA. Jadna pobjeda nad Napretkom!