Slobodan Puhalo i u 69. godini života ispoljava istu žar kada govori o sportu, kao i 1972. godine od kada je redovno pratio Međunarodni rukometni TV turnir šampiona.

Mogao je da ode, da živi i radi u bilo kom centru tadašnje zemlje, ali njemu je najljepše bilo u Doboju. On mu je za srce prirastao. Tu je živio i radio, stigao do penzije, a nedavno mu je pripalo i specijalno priznaje za izuzetan doprinos razvoju i afirmaciji Turnira.

"To priznanje je veće, važnije i draže jer sam ga dobio na međunarodnoj sportskoj manifestaciji koja odavno prevazilazi domaće i šire okvire. Kao novinar, učestvujem skoro od samog početka. Pratio sam razvoj Turnira, iz vremena kada su učestvovale samo domaće ekipe. Onda su od 1969. godine počele da pristižu ekipe sa istoka koji je tada dominirao u svijetu. Steaua, pa češka Dukla, pa moskovski CSKA, pa Borac iz Banjaluke, Metaloplastika iz Šapca, beogradski Partizan. Pružila se prlika da se piše o velikanima i evropskim šampionima. Bila lijepa i bezbrižna vremena", govori Slobodan Puhalo.

Nedavno nagrađeni kolega, novinarska legenda Doboja i cijele regije, bio je svjedokom prvih TV turnira, ali je profesionalno izvještavao od 1972. godine.

Trajanje, brojne uspomene.

"Do 1972. godine pratio sam TV turnir šampiona kao honorarac, a od tada sam bio profesionalni izvještač sarajevskog Oslobođenja. Paralelno sam pisao za sva njegova izdanja, Večernje novine, Svijet, Ven... Izvještavao sam i za Tanjug. Nakon nesrećnog rata počeo sam raditi u Glasu Srpske, a u nesrećnim godinama i nije bilo turnira", kaže Puhalo.

Bilo je mnogo iskušenja u dugogodišnjem radu, ali i zanimljivih trenutaka. Rijetko su u ovom teškom pozivu tekli med i mlijeko, pa, ipak...

"Bilo je dosta teškoća sa izvještavanja. Nije bilo automatskih veza, teško je bilo dobiti redakciju. Nije bilo kompjutera, fotografskih aparata, interneta, mobilnih telefona. Nego trči do fiksnog telefona, pa diktiraj. Onda se pogrešno čuje, pogrešno prenese ime sportiste i tako dalje. I što je bilo teže, radilo se sa više žara i volje", kaže penzionisani novinar.

Nema dilemu, sport Doboja i Republike Srpske treba podići na viši nivo. I, razumije se, uozbiljiti sportsko novinarstvo i začiniti ga profesionalizmom.

"Naše sportsko novinarstvo silno 'šepa'. Skrajnuti su istinski novinarstki asovi, a pišu najčešće honorarci. Ljudi koji nisu sasvim samostalni i ekonomski nezavisni, tako da su primorani da slušaju nekog od koga zavise. Sve se svodi na puki izvještaj sa događaja, nema analitičkog pristupa, kritika, ukazivanja na dobro i loše, nema osvrta i ukazivanja na nešto što treba promijeniti. Ima i navijačkih izvještaja koji nisu objektivni. To je prisutno i u velikim kućama. Doduše, tako je bilo i ranije, ali nije u ovolikoj mjeri", kaže Slobodan Puhalo.

Pri kraju ove priče, bilo je i optimizma.

"Mora tako. Snagom entuzijazma se uvijek dođe do cilja. Postoje kuće koje razmišljaju o sebi i svojoj budućnosti. Pronađem dobru stvar od mladih kolega, pa se obradujem. Radujem se i porodičnoj harmoniji. Penzionerske dane mi, uz suprugu i dvoje djece, uljepšavaju i troje unučadi. Oni su moja radost najveća", zaključio je Slobodan Puhalo.

Doboj i rukomet donijeli su mu slavu. I on je njih pozlatio svojim prepoznatljivim tekstovima, pa mu se odužuju na najljepši način.

Priznanjima...

BUKUREŠT
Rukometaši rumunske ekipe CSM Bukurešt pobjednici su 48. Međunarodnog rukometnom TV turniru šampiona "Doboj 2016". Oni su u finalu pobijedili ekipu slovačkog Tatran Prešova 28:25. Treće mjesto zauzeli su rukometaši "Izviđač MI grupe" iz Ljubuškog koji su porazali dobojsku Slogu rezultatom 37:36.