Koliko do juče u gradu na Vrbasu, kada je krajiški ljubimac Borac u pitanju, redala se afera za aferom, upra ve se mjenjale kao na filmskoj traci, ništa bolje nije bilo ni sa trenerskom vrteškom, a tek da se ne priča o karuselu igračkih imena. Jedna od centralnih tema je bila i finansijska dubioza koja je više ličila na otvore ni krater vulkana Etna nego li kasica dobre domaćinske kuće. Svako je u istu gurao ruku zadužujući klub, pre davao gubitak sledećim rukovodiocima, a mi poslenici iz novinarske branše pokušavali malo kritiko vati,više tražiti senzaciju nego recept za bolje.

U cijelu priču se uklapalo i onaj minus pozitivnih rezultata i minus bodova, pa selidba stepenicu niže, a onda klasična Balkanska povika - svi lopovi, ima li odgovornih? Tako sve do neke nove prilike. U tu priču dobrano se uklopiše i oni najvjerniji „Lešinari“ ili ti „Vulturesi“ čiji je doprinos klubu bio sačinjen od mase petardi, verbalnih uvreda i prijetnji za protivnike, a što je po odigranoj utakmici na domaćem terenu kao ,aperitiv pred ručak , koštalo klub prosječno jednu do dvije hiljade maraka kazne.

Unazad nepunu godinu dana u Borcu dodje do izbora novog rukovodstva, sastavljenog mahom od mladih, mnogi tada rekoše neiskusnih, koji zasukaše  rukave,uvedoše neke nove norme ponašanja ,otvoriše se pre ma javnosti ,a rezultat toga je za ne prepoznati.

Sva reorganizacija koja je krenula bila je javna, dostupna svakome stanovniku grada sa obe obale Vrbasa. Konferencije za štampu bez tabu tema. Na sve uočene slabosti lijek se traži, ako rukovodstvo nema pravo rješenje, nije ga sram potražiti i prepisati iz druge sredine. Omladinska škola očas posla reorganizovana sa mladim,stručnim i rezultatski potkovanim trenerima .Teren sa vještačkom travom izgradjen, sada na istom vrvi od mladosti, pa prestaje odliv djece u privatne škole već naprotiv dolaze na Gradski stadion .Prona djeno je novo mjesto za „Lešinare“, montira se dio tribine i za gostujuće navijače,baš kako to traži Pravi lnik o licenciranju.

Oni koji su bili prisutni  na pravoj premijerligaškoj utakmici Borca protiv Čelika su uživali u cjelokupnoj organizaciji. Predstavljeni su treneri u Omladinskoj školi, mladi igrači,ambijent je bio pravi fudbalski.

Ono što je rijetko znano na ovdašnjim prostorima, klub je obznanio i prihod sa te utakmice koji je bio oko 20 hiljada maraka. Ko bi rekao da unazad godinu dana može doći do takvih promjena u Borcu? Dokaz je da se može ako se hoće, a ovi mladi rukovodioci očito hoće. Imaju oni i sada poneki, kako naš narod kaže „metiljav „ korak, pogrešku ali ne i zlu namjeru. Sve do sada im je za „pet“ uz želju da tako nastave,pa neće puno vremena poteći a da Borac osvoji mjesto koje garantuje put elite –u Evropu.

Pišući ovaj tekst razmišljam,onako novinarski „kvarno“ šta da i kritikujem,a da sve ne hvalim?

Moja preporuka je Upravi da nadju model, način, rješenje – kako da „Lešinari“ „zaborave“ na pirotehni ku,neregularno navijanje,a taj novac koji uludo ode u kazne bude racionalno utrošen u nešto svrsishodnije i prihvatljivije klubu i navijačima.Time će pokazati istinsku i pravu ljubav za klub za koga navijaju. Neće biti da je to nerješivo?Malo dobre volje,pristojnosti i eto problem riješen.

Borac - Čelik Fotos/Borac-sport.com