Koliko je riječ data čovjeku da u određenoj prilici sakrije svoju misao, na isti način ona nosi opasnost da truje život i ljude; da li je o tome razmišljao Vladimir Cvetković, kada je javno rekao “da je Piksi hteo mogao je u Bariju da nam da dva-tri gola, ali nije!”
To je rekao, a mediji prenijeli, ondašnji generalni sekretar “crveno-bijelih”; rekao i ostao živ!
Da li osamdesetogodišnji čovjek, sa tolikim životnim i sportskim iskustvom zna, a trebalo bi da zna, da tako nešto rečeno najčešće živi godinama i obesmišljava, da ne kažem truje i kompromituje, sportski, i ne samo sportski, život i uopšte ljudsku časnost. 

Dragan Stojković Piksi, kroz cijelu svoju karijeru, upravo je držao do sebe; uvjerio sam se i sam, poslije velike pobjede Borca nad Zvezdom u finalu Kupa Jugoslavije, kada je pokušao “Panjenkom” sa 11 metara da savlada golmana Slobodana Karalića, koji se nije ni pokrenuo sa gol linije, a lopta mu je doletjela u naručje. Gotovo suznih očiju, svjestan svog promašaja, pa i neozbiljne bravure, još na terenu, dok je trajalo slavlje Banjalučana, prišao je svakom igraču Borca i čestitao, a Karalića i zagrlio.
Sportski i ljudski to se zove dostojanstvo, koje je uvijek i svugdje poklonjene do crne zemlje, i to najvišem zakonu – odvažnosti duše i duha. 
Izjava Vladimira Cvetkovića, koliko god pokušavam da nađem opravdanje, zapravo je pokušaj da se upravo ono što Piksija čini posebnim, posebno obesmislilo i vulgarizovalo do stadija sramote, a Piksija predstavi kao čovjeka bez zrna časti, po istoj logici “namjerno” je promašio i penal protiv Borca, jer je to bio prvi veliki trofej Banjalučana u njihovoj istoriji?!
Glupost se uvijek naslanja na glupost!
Uvreda je to i za armiju Zvezdinih navijača, ako smo se dobro razumjeli?!
Daj Bože da koliko sutra Vladimir Cvetković demantuje da je onako nešto uopšte rekao, ovako, kako je sada, budi Bog s nama!