Prije dva dana zavrešno je prvenstvo Evrope za košarkaše do 20 godina. Izrael je osvojio titulu a najveće razočarenje je Srbija. Ekipa Olivera Popovića ispala je u B diviziju. Srbija će tako po prvi put u istoriji biti dio B divizije u nekoj omladinskoj selekciji kod košarkaša.

Foto: FIBA

Srbija je EP otvorila tako što je dobila domaćina i branioca titule, ekipu Izraela. Čak je Srbija rutinski privela meč kraju i djelovalo je da Srbija može dosta. Od tada pa do kraja prvenstva, Srbija je izgledala kao neozbiljna ekipa. Na momente je to i ličilo na nešto (treće kolo grupe protiv Italije) ali u suštini veoma loša igra. Ekipa nije ličila na tim.

U mlađim kategorijama bitno je stvoriti igrače za budućnost i iz svake generacije dobiti nekog prospetka za A tim. Rezultat i nije najbitniji i često je u drugom planu. Međutim, Srbija sebi nije smjela dozvoliti ispadanje u B diviziju. Po cijenu bilo čega, nije se smjelo ovo dozvoliti. A najgore od svega jeste to što su oni od kojih se najviše očekuje iz ove generacije, bili velika razočarenja. Zato je izuzetno bitno naći razloge debakla da bi se izvukla bar neka pouka.

Za mladog igrača je bitno da igra. Mišković, Momirov i Uskoković su imali itekako ozbiljnu minutažu i na ABA liga nivou. Sva trojica su totalno podbacili a pogotovo je razočarao Mišković, koji je NBA prospekt. Pecarski je imao odličnu statistiku i pored male minutaže u klubu. Međutim, kod njega je problem što nije prospekt (bar trenutno) za seniorski nivo. Spor je da bi bio četvorka, nema konstitucija da bude petica a odbrana mu je katastrofa. Ima mekanu ruku i to mu je prednost ali je daleko od nekog prospekta za ozbiljni seniorski nivo. Možda i najsvjetlija tačka, ako gledamo potencijal za seniorsku košarku, bio je Andrija Marjanović. Košarkaš Mege igrao je dobro, bio prodoran i opravdao je veliku minutažu koju ima kod Milojevića. Takođe, treba pohvaliti i Ranka Simovića koji je igrao dobro. Biće važno da se vidi i kakva će njegova sudbina sada u FMP-u biti.

Samo prije dvije godine, ova generacija je osvojila EP za igrače do 18 godina. Tada je Mišković bio MVP. Dobio je kasnije velike minute i u Megi, igrao neke mečeve sjajno a sada na prvenstvu nije ličio na sebe. I dalje je on najveći prospekt iz ove generacije za seniorsku košarku. Ima prostora za napredak sigurno jer je mlad ali je prilično zabrinjavajuće EP kada je on u pitanju. 

I nije ispadanje u B diviziju slučajnost. Plod je to dugogodišnjeg lošeg rada Neke stvari su tako očite i moraju se promijeniti kako se ovakve stvari ne bi dešavale više.

Na pomenutom EP do 18 godina u Bratislavi 2017. godine, ovu generaciju vodio je Vlado Jovanović. Niti on niti bilo ko iz njegovog stručnog štaba, nije bio dio stručnog štaba na ovogodišnjem EP u20. Tu možda i imamo razlog svih problema. Mlada ekipa treba kontinuitet. Mlada ekipa treba biti okružena trenerima sa kojia je već sarađivala. Stalne promjene bez plana i ideje, nikako nisu dobre. To je jedan od razloga što se doživio neuspjeh.

Druga stvar jeste nabijanje lične statistike igračima. Menadžeri vide ovakva takmičenja kao šansu da svom štićeniku nabiju statistiku i da ga lakše prodaju dalje. Često i selektori budu dio cijele priče pa progovore kako je to loše tek kad dožive neupsjeh. Takav slučaj bio je sa Bućanom nakon eliminacije u četvrtfinalu Mundobasketa u19 ove godine. Bio je svjestan i prošle godine da se pojedincima pumpa statistika ali tada nije reagova jer smo uzeli zlato. Sada je propričao o tome kada je već bilo prekasno.

Treća stvar o kojoj možemo govoriti jeste da se sve radi bez ikakvog plana. Nije jasno već neko vrijeme šta Srbija želi dobiti kroz omladinske selekcije. Kada gledate kako se radi, djeluje vam da se žele više osvajati medalje nego dobiti potencijali za A tim. To nikako nije dobro. Kada imate neku generaciju, trebate se fokusirati na dva-tri najveća potencijala za seniorsku košarku i njih razvijati kroz mlađe selekcije. Sam rezultat ne smije biti u prvom planu. Ne treba se dozvoliti ikada više da se ponovi katastrofa poput ispadanja u B diviziju, ali ne mora se nužno ni medalja juriti. Plasmani u neka četvrtfinala i stvaranje igrača, sasvim su dovoljni  A kod nas i kad se gleda da se forsira neki igrač, forsira se neko poput Pecarskog koji nema potencijala za seniorsku košarku. Nemam ništa protiv momka i daj Bože da me razuvjeri, ali realno tako stvari stoje.

Četvrta stvar o kojoj se može govoriti jeste rad u klubovima. Klubovi sve manje i sve lošije rade sa mladima. Pogotovo se to odnosi na Zvezdu i Partizan gdje su stranci bitniji od domaće djece. Mega i FMP su sjajna stvar za našu košarku jer dosta domaćih momaka tu dobija šansu. Ono što ne valja jeste što se dosta i manjih timova u KLS, odlučuje da angažuje strance pa i tu mladi talenti manje prostora dobijaju. Za mladog igrača je bitno da dobije šansu jer jedino tako može nešto pokazati.

I peto a itekako bitno jeste i sledeće. Selektori u mlađim selekcijama moraju biti nezavisni. Dok god se menadžeri budu pitali ko će igrati i ko će kakvu ulgou imati, dugoročno će biti problema. Selektor koji preuzme jednu generaciju, mora tu generaciju voditi do kraja. Od u16 pa do u20 kategorije, osim ako ne bude spriječen radi nekih viših razloga (neke bolje inostrane ponude na primjer).

Samo ispadanje u B diviziju je katastrofa. Međutim, veća će katastrofa biti ako se ne izvuku pouke iz cijele priče. Mlađe kategorije i rad u njima su u problemu a ovo je opomena da se moraju preduzeti radikalni koraci. u suprotnom, pred nama je veoma teška i tmurna budućnost srpske košarke.