Biljana Petrović

Biljana Petrović je osoba i trenerica za koju veliki broj naših čitalaca nikada nije ni čuo, ali ova dama se predstavlja kao osoba kojoj fudbal pruža nevjerovatnu moć. Dobro je znaju svi oni koji su se tokom svih ovih godina susretali s njom na terenima širom Bosne i Hercegovine.

Biljana Petrović rođena je 1986. godine u Bijeljini. Diplomirala je ekonomiju i radi u javnom sektoru. Ona je prva žena iz Bijeljine koja je počela aktivno da igra fudbal. Predsjednica je i trenerica u školi fudbala za djevojčice i dječake “Soccer kids Bijeljina“.

Biljana se sportom počela baviti još u osnovnoj školi. Takmičila se u nekoliko sportova i osvojila je mnoge medalje i pehare. Tada je počela aktivno trenirati košarku u košarkaškom klubu "Radnik" u Bijeljini.

Takođe se nastavila baviti sportom u srednjoj školi gdje je proglašena za najbolju košarkašicu i fudbalerku u srednjoškolskom takmičenju u Bijeljini. Nagrada za najbolju fudbalerku potaknula ju je da i jedno vrijeme aktivno trenira fudbal.

Iako mnogi misle da fudbal nije za djevojčice, Biljana se nije složila s tim. Kad je bila mala, to joj je bio omiljeni sport i mogla je samo igrati fudbal na ulici sa svojim bratom i prijateljima. Imala je urođeni talenat i počela je da igra fudbal sa svojim starijim bratom i njegovim prijateljima. Oduševila ih je kako je Biljana igrala, bila je i bolja od mnogih njih.

Pošto nije imala gdje trenirati fudbal, odlučila je započeti trenirati košarku. Biljana je bila uspejšna u košarci. Trenirala je deset godina taj sport i osvojila je Kup Srbije.

Ali, nikada nije prestala trenirati najvažniju sporednu stvar na svijetu. Žonglirala je loptu prije svakog treninga i svako ju je poznavao po tome.

Imala je toliku želju aktivno da se bavim fudbalom i to joj se ostvarilo. Njen prijatelj i ujak je bio u ženskom fudbalskom klubu Iris u Zenici, a njen prijatelj je pozvao da dođe u Zenicu. Biljana je bila presretna što napokon može igrati fudbal sa ženama, a trener je bio zadovoljan kako igra.

Biljana se upisala na Fakultet poslovne ekonomije na Univerzitetu Istočno Sarajevo, ali nije se bavila sportom. Nastavila je da trenira fudbal i košarku. Takmičila se u nekoliko sportova, a na Studentskoj univerzijadi u Doboju osvojila je zlatnu medalju u stolnom tenisu. Igrala je košarku u ženskim košarkaškim klubovima „Radnik“ i „Plus“ u Bijeljini, i "Rudar" u Ugljeviku.

Trenirala je fudbal u ženskom fudbalskom klubu „Iris“ u Zenici gdje je postala pionirka u tom gradu. Nakon toga vratila se u Bijeljinu gdje je prvi put osvojila Kup Srbije, kao kapiten u ženskom fudbalskom klubu "Radnik Bumerang". Oni su otišli u ženski fudbalski klub "Lokomotiva" u Brčkom.

Tokom studija Biljana je uspjela da osvoji neke medalje. Nastupila je za upravu grada Bijeljina na sportskim igrama. Dok je trenirala gradila svoju fudbalsku karijeru, Biljana je radila i kao sutkinja u Premijer ženskoj ligi Bosne i Hercegovine.

Biljana sa svojim kolegama u klubu

Početak rada sa školom fudbala u Bijeljini.

Biljana je imala želju trenirati na pomoćnom terenu sa djevojkama koje vole ovaj sport koliko i ona. Štampala je plakate pozivajući devojčice od 4 do 14 godina da se upišu u klub. Na prvom se treningu pojavilo sedam djevojčica i dva dječaka.

To je bio početak. Došlo je dvadesetak djevojčica, ali dječaci su također počeli dolaziti i pitati mogu li trenirati, pa je odlučila registrovati fudbalsku školu. Tako je nastao fudbalski klub „Soccer kids“ 2011. godine.

Ova škola okuplja djecu u sedam kategorija i jedna je od najpopularnijih sportskih klubova u Bijeljini. Do sada je kroz školu prošlo više od 1800 djevojčica i dječaka, a mnogi od njih danas su uspješni igrači.

Oni su postigli svoje prve uspjehe u ženskom fudbalu, postigli su dobre rezultate i velike pobjede. Njena želja uvijek je bila da pokaže, da žena može biti uspješna u fudbalu.

Biljana od 2012. godine organizuje fudbalski turnir, koji u Bijeljini okuplja stotine dječaka i djevojčica. Nastavlja sa treniranjem kroz seminare i obuke. Vrhunac njezine karijere biće sticanje UEFA Pro licence, koja će ovom licencom postati jedna od rijetkih trenera žena u fudbalu u Bosni i Hercegovini.

Teško je ljudima biti drugačiji i izdvojiti se iz gomile, jer se plaše da ih okruženje neće prihvatiti. Ljudi se plaše biti svoji. Sanjaju o životu kakav žele i sanjaju o budućnosti, ali nijedan od njih nema hrabrosti da ispuni te iste snove.

Oni se plaše da će ih ako ih okolina odbije biti usamljeni. Oni slušaju ono što ih drugo tjera umjesto da slušaju svoje srce. No, uvijek ima onih koji su spremni napustiti svoju zonu udobnosti i izdvojiti se iz gomile, kao što je to učinila Biljana.

Uspjela je prevladati strah i ostvariti svoj san, što je čini posebnom osobom. Biljana bi trebala biti primjer svima nama da vjerujemo u sebe i da budemo uporni, jer samo upornost nas može dovesti do željenih ciljeva.

Mi možemo biti što god želimo, sportista, naučnik, pisac, glumac ili pjevač, ali to možemo postati samo ako zaista vjerujemo u te snove i naporno radimo na tome da se oni ostvare.