Milomir Odović

Bila je privilegija znati ga  i biti prijatelj sa njim. Dobroćudan, miran, staložen, obrazovan, čovjek za poštovanje i respekt.

Atipičan  fudbaler i fudbalski trener. Ličnost koju ste morali voljeti i poštovati. Plijenio je svojim ponašanjem, odnosom prema prijateljima, poznanicima…Milomir Odović, za mene zauvijek Garinča.

Gledao sam ga u Željinom dresu na Grbavici i žalio što nije u jednom drugom, crno – bijelom, a onda su nam se putevi ukrstili u jednom trećem klubu - Slaviji.

Koliko smo voljeli, on Željezničar, ja Partizan, zavoljeli smo Slaviju. Prirasla nam je za srce, a on je svojim radom klub I tim podigao do neslućenih visina.

Igrali su Sokolovi fudbal za oko, maštovit, nadahnut, lepršav! Igrali upravo onako kako je on igrao...Magično.

Za vrijeme njegovog boravka u Slaviji atmosfera je bila najbolja. I rezultatski i na svaki drugi način.

Čovjek koji je pored fudbala volio slikarstvo, umjetnost. Dok su drugi na fudbalskim putovanjima išli u restorane i kafane, Oda je tražio muzeje, galerije…

Kući, u svoj rodni Ilijaš, a ostao je u njemu do smrti, sa putovanje je nosio boje, kistove, platna… Volio je  da priča o toj svojoj ljubavi prema slikarstvu. Samo mu je porodica bila ispred slikarstva. Čak je i fudbal bio iza kista i platna?

Volio sam sa njim družiti se i razgovarati. Nikada nije isticao svoje fudbalsko umjeće. Nasmijao bi se kad bih mu rekao nešto o njegovim igrama, te onako mirno odgovorio – Prošlo vrijeme, nećemo se vraćati na to.

A bio je magični tehničar, fudbalerčina. Nije on tek tako dobio nadimak Garinča.  

Pamtiću Milomira Odovića kao jednog sjajnog čovjeka, plemenitog, iskrenog poštenog…Pamtiću i trenera koji nikome nije dozvoljavao da mu se miješa u sastavljanje tima, a sve je to radio sa stilom, bez povišenih tonova. Jednom sam ga video i čuo ljutitog. Razloge mi je rekao, naslućivao sam ih,  ali neka ostanu između nas.

Milomir Odović

Sa tugom i sjetom sada mislim na one dane, naše i njegove i Slavijine sreće. Pa on je čitavo tadašnje Srpsko Sarajevo ‘’doveo’’ na onaj Slaviji stadion. Igrom koju je tražio od svojih fudbalera, ali odnosom prema njima I saradnicima. Grad je živio za Sokolove!!!I

S toga nam je valjda i teže, jer smo izgubili  odličnog trenera, ali prije svega čovjeka za primjer. Plemenitog, iskrenog, poštenog...Ostali smo bez Ode, trenera koji nam je donio toliko radosti i sreće...

Ostao sam bez iskrenog i poštenog prijatelja. Često sam mu umjesto imena znao reći Garinča...

I danas ću. Laka ti zemlja Garinča i na nekom drugom mjestu drži časove i fudbala i čojstva.

Milomir Odović na stadionu Slavije