Kada ulazimo u sport, ulazimo u poseban svijet reda, rada i discipline, navika koje su neophodne da bi se ostvario rezultat.

Da li smo svjesni šta se sve podrazumijeva pod sportom?

Roditelji čija djeca kreću u tu priču uglavnom sport doživljavaju kao odlazak i vraćanje sa treninga. Važno je spoznati prave razloge, da se ne vodimo samo onom floskulom “ bolje na sportu, nego na ulici”. Pa i ako ćemo se voditi tom idejom, moramo znati da u sportu, osim pravila igre, postoje i pravila ponašanja.

Kultura sportskog života ne zavisi isključivo od kućnog vaspitanja, ali se dosta na njega oslanja, krenuvši od održavanja higijene, čiste opreme, odjeće i obuće za trening, pa sve do odnosa prema saigračima, trenerima, sudijama, protivniku.

Sportista mora da vodi računa o higijeni više nego oni koji se sportom ne bave. Sportista mora da razvije osjećaj kontinuiteta, redovnog dolaska na trening. Mora da nauči da izostanak sa treninga mijenja planirani trening, da je na njegovo prisustvo trener računao kad je trening smišljao, pa se mora javiti ukoliko će izostati.

Mora da zna da bavljenje sportom nije isto što i rekreacija, pa se tako ne može ni ponašati. Mora da zna da ne smije biti bahat ni bezobrazan. Mora da zna da njegova neozbiljnost utiče na kompletan tim.

Mora da zna da biti član nekog kluba nosi odgovornost i da je on u svakom trenutku predstavnik istog. Mora da zna da je sportska kultura dio njegove ličnosti i da odnos prema sportu mnogo govori o njegovom odnosu prema životu.

Zato mora biti kulturan i u sportu i u životu, za dobro sporta kojim se bavi, ali prvenstveno za svoje dobro.