Odgledah večeras u poslednjem kolu La Lige, meč izmedju Valjadolida i Atletiko Madrida..utakmicu za sve ili ništa. Ako pobjedi Ateltiko, on je šampion Španije, dok njegov domaćin ispada u drugu ligu...ako bude obrnuto, a Real Madrid/kao gost/ savlada Viljareal, tiutula se seli u drugi kraj glavnog grada..dok bi Valjadolid možda i izboro opstanak..Pobjede su zabilježli oba tima iz Madrida, pa je Atletiko konačno nakon sedam godina ponovo šampion...Jedanesta titula...

Današnja dešavanja u španskom prvenstvu podsjetila su me na jedan sad već davni madridski susret sa tadašnjim važnim igračem Atletika, Vladimirom Jugovićem...Naime, 1999, Madrid je bio domaćin jedne od brojnih, a uglavnom besmislenih medjunarodnih konferencija o nama. I u pauzi tih političkih nadmudrivanja, kojim je prisustvovalo sve što je bilo važno u tadašnjem BH političkom životu/članovi Predsjedništa , predsjedavajućih Savjeta ministara i sl/ a u cenralnom dnevniku tamošnje nacionalne televiziji spomenuti u dvije rečenice tek španski premijer i Vestendorp, susret s Jugovićem je bio lijepa prilika da obnovim, zaboravljenu sportsku radoznalost...

Pričali smo u mikrofon o mnogočemu ,pa i o rivalstvu Atletika i Reala, u kojem je tada igrao Pedja Mijatović.Dakle i o njihovom ličnom rivalstvu.I nikad nisam zaboravila Vladimirov odgovor na moje pitanje, kako se u Madridu proslavljaju titule, kad je šampion njegov tim, a ako kada su komšije bolje..."Kada je Real pobjedinik, slavi jedna manja polovina grada, gradska politička i druga elita i šminkeri, a kada smo mi šampioni, slavi cijela Španija..",odgovirio je bez trunke dileme moj sagovornik.

U medjuvremenu se u takvom statusu Reala pridružila i Barselona, koja je tada tek bila u usponu.Neki bi rekli da je nova titula tima radničke polovine Madrida dokaz da su dvije elitne ekipe u ozbiljnoj krizi...Vjerovatno se i ovaj put slavilo u dobrom dijelu Španije,uprkos suzama fudbalera Valjadolida, koji su se oprostili od elitnog društva..Za Atletiko sam i ja večeras navijala!

PS:A šta je bilo na konferenciji, ..ko bi se tih trivijalnosti još sjećao!