Ima li čovjeka kojem ovaj današnji poredak svijeta jeste po mjeri? (Sad bi me učenici opomenuli da ne postavljam pitanje na samom početku rada, ali oprostiće mi na kršenju sopstvenog pravila.)

Ne sumnjam da ima. Što je najtužnije ima ih mnogo. Odgovara im nova parola života “leba bez motike”. Okreći, obrći, glumi da si bitan pa ćeš bitan i biti (povremeno i biven!). Sve u svemu, pravi se da vrijediš, možda nekoga i ubijediš. Što kaže naša stara poslovica: “Triput ponovljena laž postaje istina.” 

I svi nešto pričaju, za nešto se pitaju, svi su savjetnici za nejasna pitanja, svi vladaju povjerljivim informacijama koje ničemu ne služe, osim da se bude bitan. A ti bitni najviše razmišljaju šta će pojesti, šta obući (neka šljašti marka na marku) i kako će izgledati bitni. “U se, na se i poda se” što bi rekli naši stari. I ništa se ne dešava, nema napretka, valjamo se u mulju kao šarani.

Ovo nije svijet po mojoj mjeri... u kojem sport ne može bez politike, u kojem sport ne može bez kriminala, u kojem sport,izgleda, jedino bez sporta može. U kojem kad si pošten onda si budala, u kojem kad učiš i radiš na sebi onda si glup. Obrnuta logika- što više radiš manje imaš. Što više misliš, manje znaš.

Koja je ovo današnja mjerna jedinica života... na rate... na kredit... na obećanje (ludom radovanje)... I dokle?!