Foto: UEFA EURO 2020

Italija je sinoć savladala Austriju te se na kraju plasriala u četvrtfinale evropskog prvenstva. Međutim, do pobjede su došli uz mnogo muke a sve to radi savršenog plana Franka Fode.

Foda je u ovaj meč ušao sa jasnom idejom. Prije svega defanzivno izgledati dobro a u napadu čekati šansu u tranziciji. Iako je na grafici stajalo da igraju 4-2-3-1 ta formacija je varirala. Alaba je varirao od lijevog beka kada Austrija napada, do centralnog štopera kad se Austrija brani. Kada bi se on povukao na štopera, prelazili bi u formaciju sa pet nazad gdje bi se na lijevog beka spuštao ili Baumgartner ili Grilič. Ako bi to radio Grilič, onda bi njegovo mjesto pokrivao neko iz ofanzivnog dijela.

Nije slučajno Foda odlučio postaviti odbranu sa petoricom nazad kada Italija ima posjed. Italija dolazi sa dosta igrača naprijed a kada igraju u formaciji sa pet nazad, Austrijanci to mogu braniti jer svaki igrač ostaje pokriven. Donekle su se mogli kockati sa pozicijom lijevog beka jer Di Lorenco ne ide toliko visoko i samim tim Italija po desnoj napadačkoj strani nije toliko opasna. Na lijevoj je drugačija situacija s obzirom da Spinacola konstantno stoji visoko a na toj strani je i Insinje.

U prvom poluvremenu Italija jeste imala 12 pokušaja na gol ali faktički samo dva treba izdvojiti. Pokušaj Barele kada je Bahman odbranio nogom i pokušaj Imobilea kada je pogodio stativu. Ostalo nije bilo vrijedno pomena i često su ti udarci završavali u bloku. A i to je posljedica sjajne taktike sa petoricom nazad kad se brane jer su imali gustinu i samim tim je Italija teško probijala. A i generalno, Italija se u pozicionom napadu mnogo mučila i nije ličila na Italiju iz grupne faze.

Što se Austrije tiče, oni su dosta forsirali lijevu stranu. Alaba bi kada imaju posjed odlazio visoko a njegovo mjesto bi pokrili ili Grilič ili Baumgartner. Na lijevu stranu bi se spuštali Sabicer i Arnautović i Italija je to lako zatvarala sa samim pomjeranjem odbrane u desnu stranu. Djeluje da nisu previše Austrijanci koristili, pogotovo u prvom poluvremenu, činjenicu da Spinacola odlazi visoko mada je i Aćerbi dobro korigovao i pokrivao prostor iza leđa Spinacole.

U nastavku je Austrija bila bolji rival. Baš se osjetilo kako Italija gubi moć i kako Austrija preuzima inicijativu. Imali su sjajan slobodnjak Alabe a kasnije i pokušaj Sabicera. Arnautović je dao gol ali je on poništen radi minimalnog ofsajda (za sličnu stvar Dancima priznat četvrti gol). Kasnije je bila situacija i gdje su Austrijanci trebali dobiti penal ali nisu radi ponovo ofsajda.

Italija se u nastavku mučila i Austrija ih je nadigrala. Nisu više Austrijanci forsirali samo igru po lijevoj strani nego su pokušavali i kroz sredinu a par puta su došli i sa više igrača u završnu trećinu. Mada, taj dio im je generalno falio. Nisu imali pravu dubinu u završnoj trećini i često su sa malo igrača dolazili naprijed. Jednostavno, Foda nije htio previše rizikovati što je normalno. Jedino što je možda pogriješio je to što Kalajdžić nije krenuo od starta. Bolji je u skoku od Arnautovića i sigurno bi Austrija sa njim dobila još neku priliku da zaprijeti Donarumi. Foda se uzdao u tehniku i brzinu Arnautovića i ne može se reći da je Arnautović na zemlji bio loš. Ali u skoku on protiv Talijana nije imao mnogo šansi a i Kalajdžić ima bolje kretnje bez lopte.

Manćini je izmjenama probao vratiti moć svojoj ekipi. Osvježavao je prvo sredinu a onda i ofanzivni dio ekipe. U regularnom dijelu i nije previše dobio jer nisu stvorili šansu ali će se ispostaviti da je ipak pogodio sa izmjenama.

Foto: UEFA EURO 2020

Kako je Italija povela ? Tako što su iskoristili Alabu kao centralnog štopera. Jeste ta Fodina ideja bila odlična što je i pokazalo regularnih 90 minuta. Ali u produžetku su platili ceh toga. Pesina je odvukao Alabu u sredinu a na desnoj strani ostao je sam Kijeza i pogodio je za vodstvo Italije. Kasnije je nakon gužve Pesina postigao i gol i djelovalo je da je gotovo.

Austrijanci su odličnije ušli u drugi produžetak. Probavali su da se vrate a preko Kalajdžića su to i uspjeli. Vidjela se panika na licima Talijana jer su bili svjesni da Austrija lako može i do 2-2. Pokušavali jesu ali nisu uspjeli mnogo puta dobaciti loptu u završnu trećinu i u toj završnici vezni red Italije je odradio dobar posao.

Kad se podvuče crta, Austrijanci su pokazali zaista mnogo. Foda je sjajno spremio meč i faktički mu je jedina možda greška što nije krenuo sa Kalajdžićem. Međutim, nije bilo bez rezona krenuti ni sa Arnautovićem prije svega radi njegove brzine. Jesu primili prvi gol radi uvlačenja Alabe na centralnog štopera, što je bilo jedno od oružja Fode, ali ne može se Fodi prigovoriti radi toga. Na kraju krajeva, ta igra sa Alabom je funkcionisala 100 minuta i samim tim je jasno da je bila odluka dobra. Na kraju krajeva, da je bila malo bolja rotacija ostalih girača, moglo se zakrpiti sve i spriječiti vodstvo Italije.

Što se Italije tiče, djelovali su baš pogubljeno i bezidejno na momente. Mada, ovakve pobjede mogu dići ekipu i generalno ovo su tako talijanske pobjede poput one na Mundijalu 2006. u osmini finala, kada su golom Totija dobili Australiju. A znamo kako se kasnije završio šampionat po njih. Ono što se mora reći da je i Manćini odradio dobar posao. Foda ga jeste nadmudrio u dobrom dijelu meča ali se dobro prilagođavao što sa pomjeranjem odbrane što sa samim izmjenama.

Italija ide među osam. Čeka ih duel sa Belgijom ili Portugalom i tu moraju mnogo bolje odigrati. Što se tiče Austrije, mogu biti ponosni na sjajan turnir a i zadovoljni što se pokazalo da imaju sjajnog selektora pa se od njih tek trebaju očekivati dobre stvari u budućnosti.