Fudbaleri Sloge proslavljaju pobjedu nad Tuyla sitijem FOTO: FK Sloga

Fudbalski klub Sloga iz Doboja je istinski hit na fudbalskoj sceni Bosne i Hercegovine, ali i regiona. Anoniman klub današnjosti izvan granica Republike Srpske dospio je na binu vrijednosti koje nemaju instant karakter već su posljedica sistematičnog, studioznog, profesionalnog i stručnog rada, uz mnoga odricanja, žrtvu i ljubav, koja se u današnje vrijeme graniči sa ludošću!

Dobojlije su tek drugu sezonu članovi Premijer lige BiH, a sa mnogo uspjeha igraju na tri fronta – prvenstvu i dva kupa, Republike Srpske i BiH. Pod komandom Vlade Jagodića ide Sloga dobojska, kao fudbalska vojska… 
O Vladi Jagodiću ne treba trošiti mnogo riječi, u fudbalu je bio sve: igrač, golgeter, sportski direktor, sudija, trener, selektor… jednom riječju šampion!  Doktorski! Sudbina ga je poslala u grad na tri rijeke da ispiše nove stranice fudbalske istorije, odabir nije bio ni slučajan ni proizvoljan već sistemski!
Sloga je trenutno treća na tabeli (mjesto koje vodi direktno u Evropu), a na četvrtoj poziciji će morati da čeka rasplet polufinala Kupa čiji je takođe akter. Ako u polufinalu ispadne Široki Brijeg u konkurenciji Borca i Zrinjskog, Sloga je gotovo sigurno predstavnik “Dejtonske zemlje” u klupskim takmičenjima UEFA.
Ko se tome mogao nadati u Doboju?
Samo oni ljudi koji vjeruju u no što rade. Cijela plejada mladih i energetski jakih momaka predvođena gradonačelnikom Borisom Jerinićem, nekadašnjim članom kluba. Onda slijede: Miroslav Kršić, Dalibor Stefanović, Dražen Filipović, Anđelko Tadić, Zlatko Maksimović, Mirko Gojić, Mladenko Lazić, Halil Batalević, Milan Peulić, Marko Mazalica… Nažalost, ekipu su fizički napustili Milenko Maljenović i Vedran Sofić, ali spremaju rajski teren za šampionske druge, jednog dana…
Pesimizam nije riječ koja stanuje na stadionu “Luke”, čak ni onih teških devedesetih godina prošlog vijeka kada je kluba kao izbjeglica, iz predgrađa Rudanke stigao do istorijskog premijernog finala Kupa Republike Srpske protiv gradiške Kozare. Nije se Sloga predala ni 2014. u “Nojevim poplavama” kada je morala Krupi da čestita, takođe u izbjeglištvu, na Ozrenu. 
I danas je Sloga izbjeglica, na pragu Evrope. Domaće utakmice igra u Modriči, a svi se pitamo šta bi, i kako bi, bilo da može da igra na “Lukama”. Ne može jer će te iste “Luke” vrlo brzo zasijati evropskim sjajem po kvalitetu igrališta, svlačionica, svečanih loža, navijačkog komfora… 
Nijedna žrtva nije uzaluda, niti će kad da bude…
Svaka žrtva ugrađena je u temelj budućnosti…
Iako su oni o kojima se priča još niko, bar za sada, iz redova Sloge u javnosti nije prepotentno istupio na pitanje Evropa:
Jagodić: Ostvarili smo priopritetni cilj – opstanak!
Kršić: Znamo koje nam mjesto pripada – počasno!
Stefanović: Polako bracika, samo polako – 100 na sat!
Jerinić: Mi smo hrabri i ponosni Doboj – uvijek!
Sofić (sa oblaka): Ponosan sam na vas – anđeo.
Ko ne bi bio ponosan na Slogu iz Doboja, koja piše, inače, bogatu istoriju fudbala Republike Srpske i važne redove rajske igre u zemlji u kojoj, u fudbalu, povremeno javljaju šejtani, vragovi i đavoli.
Ide Sloga dobojska, kao fudbalska vojska…
Direktno u Evropu, bez otvaranja poglavlja!
Valjda je sve rečeno (napisano).
Ako nije, nastavićemo da pišemo…