Nije teško zaključiti, niti primjetiti, da je futsal u Republici Srpskoj na niskim granama. To i laik primjeti, a futsal radnici iz dana u dana imaju veliki broj primjedbi na račun same organizacije takmičenja.

FSRS malo toga radi da promoviše futsal. Takmičenja pod okriljem entitetskog saveza odavno nemaju veliku draž. Klubovi, uglavnom, ne žele u viši rang, igra se ''za raju'', a FSRS to samo nijemo posmatra, kao da ne želi da se miješa u svakodnevnu rutinu futsal klubova. Plati, odigraj par kola, i gotovo. Kako došlo, tako otišlo.

Klubovi se gase jer ne vide svoju računicu postojanja. Futsal entuzijasti polako shvataju da je bolje okupiti ekipu i prijaviti se za neku od mnogobrojnih liga rekreativaca ili neku amatersku ligu. Jeftinije je, bliže je, nema dalekih gostovanja, a uz to, ostane i pokoja marka više za pivu, što bi FSRS inače oteo.

Omladinskog futsala nemamo. Pokušavalo se više puta iz FSRS to pokrenuti, no sve zapne na prvom koraku, pa se na kraju kompletna omladinska liga svede na tri-četiri kluba koja odlučuju o prvaku. Nekada je to bilo i dva kluba, pa je tako jedna utakmica ujedno bila i čitava liga. Apsurdno. I ništa se ne radi da se to promijeni.

Mogli bismo o toj degradaciji i nipodštivanju futsala od strane onoga ko to ne bi smio raditi pričati nadugo i naširoko, no ovaj tekst posvećen je samo jednoj banalnoj stvari koja FSRS košta malo više od nečije dnevnice.

GDJE SU MEDALJE I PEHAR? 

Fudbalski savez Republike Srpske već nekoliko sezona prvaku Republike Srpske u futsalu ne dodjeljuje nagrade i pehare za osvojenu titulu. Bar tako, na neki način, da pokažu da cijene njihovo postojanje i takmičenje. Ne, nema pehara i medalja. Ali, kada treba uplatiti neku kaznu, kada treba platiti službena lica FSRS momentalno skače i izriče disciplinske mjere. Teško zavući ruku u džep i kupiti petnaestak medalja i jedan pehar. To barem nije skupo, a FSRS pada na tako niskim stvarima.

Kada je KMF Ugljevik osvojio prvu titulu Republike Srpske, od tri koje će osvojiti u četiri godine, dobili su nešto. Sjetio se FSRS. Međutim, KMF Nevesinje je godinu iza toga osvojio prvenstvo, plasirao se u Premijer ligu BiH, a dobili su jedno veliko ništa. Kako su nam rekli iz KMF Nevesinje više puta su zvali FS RS u nadi da će se neko sjetiti i donijeti pehar, oni im više puta obećavali da dolaze na narednu domaću utakmicu i nikad ne dođoše. Prošlo je nekih dvadesetak domaćih utakmica u Premijer ligi, ali zaposleni ljudi, nemaju vremena da posjete Nevesinje i donesu medalje. Iz ovog kluba kažu da su već i odustali od toga, ali da se nadaju da će neko nekada donijeti taj pehar sa zakašnjenjem koji će ukrasiti klupske vitrine ovoga kluba. Zaslužili su ljudi. Zaslužio je futsal to.

I dok u Prvoj ligi Republike Srpske u fudbalu klubovi prema pravilniku dobijaju 35 medalja i pehar, a u Prvoj ligi Republike Srpske za žene pehar, baš kao i u Drugim ligama, futsal je tu marginalizovan, sport nižeg reda. Neko u Savezu dobija novac za futsal, formiraju se komisije za futsal, a napretka ni na vidiku. Završena je jedna sezona, u oktobru će krenuti nova, a do tada, pojedini klubovi neće postojati. Baš zbog te nebrige FSRS.