Zoran Kokot, još je jedan miljenik Slavijinih ''sokolova''. Svojim golovima mnogo puta donio je radost navijačima najuspješnijeg kluba iz Istočnog sarajeva. Prve fudbalske korake napravio je u OFK Kasindo, za koji ga vežu lijepe uspomene.

- Bio je to period kada je u našem fudbalu vladao entuzijazam. Rat se završio i sve je krenulo iznova. Kao dječak sam maštao da budem fudbaler, a tu ljubav je u našoj tadašnjoj ekipi podgrijavao čika Gavro Erić, koji nam je bio kao otac i majka. Kao stariji kadet otišao sam u Slaviju i sa 16 godina debitovao za prvi tim – prisjeća se Kokot.

U Slaviji je do izražaja došao u sezoni 2006/2007 kada plavo-bijeli izborili plasman u tadašnji Intertoto kup, svoj prvi evropski nastup. Iako je u toj sezoni postigao 11 golova, nije zaigrao evropske utakmice.

- Imali smo odličnu ekipu. U zadnjem kolu izgubili smo u Tuzli (3:1), gde sam postigao pogodak i izgubili drugo mjesto na tabeli, ali i nastup u kvalifikacijama za tadašnji kup UEFA. Tada nas je vodio Milomir Odović, koji je sjajno posložio ekipu i unio pozitivnu energiju u svlačionicu. Nisam igrao u Intertoto kupu pošto sam tog ljeta otišao u Kanadu, gdje sam odigrao jednu sezonu za Srpske beli orlove i onda sam se vratio u Slaviju – kaže Kokot.

Povratak među ''sokolove'' bio je pun pogodak. Slavija je odigrala svoju najbolju sezonu u Premijer ligi BiH. Nakon jesenjeg dijela bio je drugi strijelac Premijer lige sa 9 golova. Ispred njega bio je njegov klupski kolega Darko Spalević.

- Gajili smo napadački fudbal i imali ekipu, koja je, kasnije se pokazalo, imala evropski kvalitet. Spalević je bio najbolji igrač lige i mnogo sam naučio igrajući s njim u tandemu. Slavija je prvenstvenu trku završila na drugom mjestu uz pehar pobjednika Kupa BiH – ponosno priča Kokot.

Ali, ni tada nije otišao sa Slavijom u Evropu. Dobre igre bile su preporuka da se preseli u Belgiju.

- Otišao sam u Beveren i imao jednu sezonu iz snova, ali je u narednoj došlo do fuzije Beverena i Vaslanda, pa sam kao prekobrojan stranac morao pakovati kofere. Ali, stekao sam ogromno iskustvo igrajući za klub u kome su se afirmisali Jaja Ture, Ebue i mnogi drugi vrhunski igrači. Moram se pohvaliti i da sam ušao u istoriju kluba kao strelac zadnjeg kola za Beveren prije fuzionisanja kluba. Bilo je to 2. maja 2010. godine i svake godine me pozivaju iz Belgije na obilježavanje značajnijih datuma iz klupske istorije. Za mene je to velika stvar – rekao je Kokot.

Opet se vratio u Slaviju, ali se nije dugo zadržao. Otišao je u Iran, gde mu se desio najlepši trenutak u životu.

- U Iranu sam proveo skoro dve godine. Imao sam dobre uslove, ali tog perioda ću se sećati po najlepšem događaju u mom životu. Tamo mi se rodila kćerka Klara. Ne smijem nikako da zaboravim da naglasim da su mi ona i supruga Biljana najveća podrška – istakao je Kokot.

Uslijedio je period u kojem je bio na relaciji Slavija – Olimpic –Slavija.

- U tom periodu nisam bio na nivou, ali sam imao iskustvo da predvodim svoju ekipu. Iako nisam imao zavidan golgeterski učinak bio sam najbolji strijelac Slavije – zaključio je Kokot, kojeg je Safet Sušić 2010. godine pozvao u reprezentaciju BiH za prijateljsku utakmicu sa Poljskom, ali nije debitovao. Dvije godine kasnije proglašen je za najboljeg fudbalera Republike Srpske.

Kokot je uspješno nosio i drfes Željezničara sa kojim je igrao evropske utakmice i zadobio povjerenje navijača golom protiv Ferencvaroši. Uslijedile su epizode u Mladosti iz Podgorice s kojom je osvojio naslov prvaka, potom u Vitezu, Zvijezdi iz Gradačca i Travniku.

Na kraju vratio se u Slaviju, gdje je okončao karijeru, a u oproštajnoj utakmici upisao se u strijelce i svom timu obezbijedio opstanak u Prvoj ligi Republike Srpske.

Kokot se trenutno nalazi u Kanadi, gdje radi kao trener mlađih selekcija u fudbalskoj akademiji FC Fogo.

- Zadnjih mjesec dana naš rad je poremetila ''korona'' i žao mi je što ovaj period nisam kući sa svojom porodicom. Svima u mom gradu poručujem OSTANITE KUĆI i pozdravljam svoje saigrače i navijače, meni najdražeg kluba, Slavije – rekao je Kokot.