XS
SM
MD
LG

Ne osvrći se Lazo, piši i uživaj

Ako je nečija olovka pisala srcem onda je to činio novinar Lazo Bakmaz, koji je svoj profesionalni vek proveo na Radio-televiziji Vojvodina, a tekstove objavljivao u "Dnevniku", banjalučkom “Glasu Srpske”, Sportskoj reviji Republike Srpske “Svijet sporta”…

Sportisti iz Republike Srpske, u teškim ratnim godinama, igrajući u SR Jugoslaviji, doživljavali su Lazu i kao vrsnog novinara i kao vrlog prijatelja, svima je za sve bio na usluzi, pogotovo fudbalerima Borca, koji su u jednom periodu bili domaćini u Novom Sadu i tu živeli. 

Spletom okolnosti Lazo je rođen u Dubrovniku, rastao i odrastao u Trebinju, a onda ga je život definitivno odveo u Novi Sad, gde je i izgradio izuzetno uspešnu karijeru sportskog reportera. Kaže da se, u mladosti, kao svi Hercegovci, divio onom Veležu sa Marićem, Bajevićem, Vladićem… kojeg je poštovala cela bivša Jugoslavija, čak i navijači Crvene zvezde, Partizana, Dinama, Hajduka…


Posle će, odlaskom u Novi Sad, Vojvodina biti i ostati neprikosnovena u njegovom srcu, u svim sportovima. Inače, istina i pravda, ma o čemu da je pisao ili na televiziji govorio, bili su kroz celo njegovo profesionalno trajanje, glavna odrednica, filozofija i rada i života. Kao svedočanstvo ostale su TV i novinske priče i reportaže o bokserskim šampionima Slobodanu i Tadiji Kačaru, Dragomiru Vujkoviću, Zvonku Vujinu, odbojkašima Vojvodine, predvođenih braćom Grbić, Vladimirom i Nikolom, popularnim “kanarincima” sa Detelinare, slavnom golmanu Iliji Panteliću, fudbalskim znalcima Siniši Mihaloviću, Slaviši Jokanoviću, trenerskim autoritetima Miljanu Miljaniću, Vujadinu Boškovu, Ljupku Petroviću… o banjalučkom Borcu kojeg je proglasio za “klub heroj”.

Minulih dana zatvorena je profesionalna novinarska karijera Laze Bakmaza. Na njegovu adresu iz cele Republike Srpske, naročito iz Banjaluke, stizale su brojne poruke i čestitke u stilu…

…Lazo, majsore!

Olovka koja piše srcem, nika ne treba da staje!

On, onako dobroćudan, kroz osmeh kaže:

-Imam olovku, putovaću!

I, ne osvrći se na dane mirovine, već i dalje pisati da te svi, kao i do sada, razumeju i čitaju.