XS
SM
MD
LG

Legende na jednom mestu

ILUSTRACIJA: Dragan Stojanović (Politika)

 Izdavačka kuća „Art Rabic” iz Sarajeva danas je objavila knjigu „Sarajevska lektira asova” Milorada Bjelogrlića novinara Sportskog žurnala iz Beograda. Grad na Miljacki je dao niz sjajnih sportista, ali još niko nije uspeo da na jednom mestu objedini i kroz 20 priča opiše životne sudbine i karijere sarajevskih sportskih legendi.

Ivica Osim, Asim Ferhatović, Josip Katalinski, Safet Sušić, Josip Bukal, Vahidin Musemić, Bogdan Tanjević, Mirza Delibašić.... su afirmaciju, ugled i slavu stekli u Sarajevu. Svakom od njih je posvećena jedna od priča. Glavni grad Bosne i Hercegovine je imao šampione u fudbalu, košarci, rukometu, odbojci, a KK Bosna je bila prvi klub sa prostora SFRJ koji je postao šampion Evrope. Svi ti uspesi su zabeleženi u ovoj knjizi punoj detalja koji su do sada bili nepoznati široj javnosti.

U knjizi su i dve priče o pevačkom legendama Davorinu Popoviću i Kemalu Montenu koji su u mladosti bili vrlo talentovani sportisti. Nekadašnji pevač Indeksa je bio nadaren košarkaš i sa Mladom Bosnom je bio juniorski prvak Jugoslavije, a čuveni kantautor se rodio odrastao na stadionu Koševo, pet metara od svlačionica FK Sarajeva i kao pionir i omladinac tog kluba mnogo je obećavao.

Prva priča je posvećena čuvenom Ivici Osimu i ona počinje rečima:

„Naj­lep­ši po­klo­ni ovog sve­ta ni­su oni ko­ji mo­gu da se ku­pe u pro­dav­ni­ca­ma, ne­go uspo­me­ne ostva­re­ne sa lju­di­ma ko­je po­štu­je­mo i vo­li­mo”.

Upravo je knjiga „Sarajevska lektira asova” zbirka uspomena. Čista lepota nostalgije. U njoj je autor smestio mnoge uspomene koje je doživeo u nepunih 40 godina bavljenja sportskim novinarstvom. Čitajući je čovek zaboravi na sumornu stvarnost i vraća u vremena kada je sarajevski sport imao značajno mestu u nekadašnjoj zajedničkoj nam domovini.

MUHAREM BAZDULj O KNjIZI

Beogradski novinar, književnik, nekadašnji kolumnista „Politike” Muharem Bazdulj u recenziji za knjigu između ostalog piše:

„Milorad Bjelogrlić je radio u Opštinskom sudu u Sarajevu kao sudija-pripravnik i dao je otkaz da bi postao – sportski novinar honorarac. To je, brate, luđe od svakog mejtaškog Muje koji ode u – mornare.

Došao je iz Sarajeva u Beograd dvadeset godina pre mene, a u njemu je ostalo dvadeset puta više Sarajeva nego u meni. I mada je legenda o sarajevskom sportu opštepoznata, niko u mom čitalačkom iskustvu nije o njoj lepše pisao od Milorada Bjelogrlića.

Život je more, otpevao je jedan iz Novog Sada. Mićo Bjelogrlić piše o životu. Neće školu, neće pare, a vala i jest more za mornare”.

 

Milorad Bjelogrlić