Prvi kapiten Bratstva iz Vojkovića (današnjeg Famosa) Vlajko Ristović preminuo je danas. Opelo će se održati sutra u 14 sati u crkvi Svetog Petra Dabrobosanskog u Vojkovićima, a sahrana na porodičnom groblju u Grlici. 

Prisjetićemo se i razgovora kojeg je kolega Nedeljko Lubura vodio sa Vlajkom Ristovićem povodom pisanja monografije FK Famos iz Vojkovića.

- Vlajko Ristović rođen je 1947. godine u Vojkovićima. Imao je tu čast da bude prvi kapiten Bratstva na zvaničnoj utakmici, koju je naš klub 1968. godine igrao protiv Vrbanjuše. Nije bilo potrebe postavljati mu pitanja, jer je pred našim perom kao iz topa krenuo sa pričom od početka.

- U to vrijeme sam igrao u podmlatku Famosa iz Hrasnice i bio sam već priključen prvom timu. Kad je formirano Bratstvo, bez dvoumljenja sam prihvatio da budem predvodnik te prve generacije. Napustio sam profesionalni fudbal i prihvatio se fudbalskih obaveza u mom rodnom mjestu. Kapitensku traku sam ponio jer sam bio jedini fudbaler koji je imao registraciju u Savezu, dok su ostali igrači prvi put izašli na ''veliki'' teren. Za vrlo kratko vrijeme smo se organizovali i u prvoj utakmici na Koševu pobijedili smo Vrbanjušu 3:2, a prvi domaći meč odigrali smo na stadionu Igmana na Ilidži protiv Jedinstva sa Čengić vile, kluba koji je sad rasformiran. Prvu sezonu smo kao domaćini igrali na Ilidži. Bez obzira što nismo imali svoj stadion, bili smo neprikosnoveni i već na proljeće 1969. godine izborili plasman u viši rang takmičenja. Bio je to signal da još brže pravimo svoj stadion u Vojkovićima. Iako je teren bio ''šljakast'' ostao nam je drag i dan danas, jer je bio naš – prisjeća se Ristović.

Nakon završetka igračke karijere ostao je privržen svom klubu u kojem je bio i jedan od članova Upravnog odbora.

- Igrali smo fudbal iz ljubavi, pa većini nas i danas srce kuca za prvu ljubav. Bratstvo je bilo rasadnik talenata. Svi se ponosimo uspjesima našeg Nebojše Novakovića, koji je prve fudbalske korake napravio u Vojkovićima, a kasnije u švedskom AIK-u stekao svjetsku slavu. Bili smo ponosni kad je u Ligi šampiona udarcem sa 40 metara zatresao mrežu slavne Barselone. Ovaj klub neće zaboraviti ni one koji su položili svoje živote u temelje Republike Srpske – rekao je Vlajko Ristović.

Oni koji ga pamte kao igrača, kažu da je bio veliki emotivac i da je znao pustiti suzu kako u radosti, tako i poslije poraza. Takav je i danas. Pored igračkog u najljepšem sjećanju ostao mu je period kada je klub slavio 40. rođendan.

-  Kada sam izašao na centar igrališta da izvedem početni udarac protiv Ljubića, kada smo obilježavali 40 godina, suze su same krenule. U očima su mi bile slike iz vremena kada smo mi izlazili na megdane. Posebno se ponosim rezultatima kluba i najvećem uspjehu upravo u sezoni kada smo obilježavali jubilej 40 godina postojanja – drhtavim glasom kaže prvi kapiten Bratstva.

U posebnom sjećanju ostala mu je finalna utakmica omladinskog kupa bivše Jugoslavije.

- Nikad neću zaboraviti finale omladinskog kupa Jugoslavije kada smo igrali protiv Crvene zvezde na Marakani. Izgubili smo rezultatom 4:0, ali bili smo ponosni. Nije bilo sramota izgubiti od ekipe u kojoj su tada igrali Marković, Đajić, Stojkovski i mnogi drugi velikani našeg fudabala – kaže Ristović, koji je dres svog kluba obukao i na utakmici između vetarana Bratstva i Crvene zvezde u okviru obilježavanja pola vijeka kluba. I na ovoj utakmici izveo je početni udarac.