Da ne bješe onog crnog oblaka sa početka devedesetih godina prošlog vijeka, sve su prilike, Borac bi izrastao u evropski kolektiv, a Banjaluka postala fudbalska metropola. Ovako, ostalo je da se u gradu na Vrbasu igraju premijerligaške utakmice.

I poneka međunarodna!

Zasija sunce, s vremena na vrijeme. Međutim, bilo je i onih "razbijača oblaka" koji su gledajući u Borac postali kratkovidi, vidjevši samo lične interese. Klub je sve više padao u finansijsko ropstvo, a njegov bolji dio ostali su igrači, treneri, jedan broj časnih fudbalskih radnika.

I danas Borac plijeni pažnju u rezultatskom pogledu. Iako on uspjehe pripisuje igračima, najbliže se istini kada se kaže da je serija od 23 utakmice bez poraza ogledalo rada mladog stručnjaka Vuleta Trivunovića.

Blistava pobjeda u Derventi njegova je slika i prilika.

"Zahvalnost za uspjehe svi dugujemo igračima. Oni su najzaslužniji za sve dobro u rezultatskom pogledu. Mislim na one mladiće koji sada igraju za naš tim, ali i one igrače koji su dres Borca nosili u prvom dijelu sezone. Svjesna je sportska javnost u Republici Srpskoj da je Borac naš najbolji fudbalski kolektiv. Nije mala stvar načiniti seriju od 23 utakmice bez poraza. U regionu smo, tu negdje uz beogradski Partizan", započeo je svoju priču Vule Trivunović.

Mlad čovjek ima tovare želja...

"Volio bih da i drugi naši klubovi krenu Borčevim stopama i da budu sve bolji i bolji. Imamo kvalitet, ali da bismo imali zapaženu ulogu u Premijer ligi BiH potrebno je da angažujemo u svim linijama po jednog vrhunskog igrača. Dakle, na ljeto nam je potrebno pet ili šest istinskih pojačanja", nastavlja Trivunović.

Do ljeta nije ostalo mnogo vremena, ali ima još zadaća koje treba riješiti. Slijedi krajiški derbi.

"Da, u narednom kolu dolazi nam Rudar Prijedor. Od one kup utakmice kada sam ja bio dječak, bila je zima 1995. godine, to su istinski derbiji. Igra se za dribling više, potez više, gol više, pobjedu više. Nema sumnje, ova utakmica će pobuditi širu pažnju javnosti. Bar se ja tako nadam. Derbi bez publike je prazna priča. Volio bih da bude pun stadion i da nas publika tako nagradi za posljednje rezultate i da tako najavimo šampionska ostvarenja", govori u jednom dahu Vule Trivunović.

Trener Borca primjećuje da se Banjalučani polako vraćaju svom fudbalskom dragulju. Svojoj staroj ljubavi.

"Nikada Banjalučani i nisu okrenuli leđa Borcu. Možda su se samo pomalo umorili od nekih zbivanja koja su ovaj klub pratila u posljednjim godinama. Mene brine da se od fudbala u Federaciji BiH danas mnogo ljepše živi nego u fudbalskoj Republici Srpskoj. Zato jedan broj igrača, djece Borca, igra danas u Zrinjskom i drugim klubovima, a ne u Borcu. Ja njih razumijem. Karijera je prilično kratka i treba se obezbijediti za život, egzistencija budi strah od onog šta će biti sutra, kada se prestane sportista aktivno baviti sportom. Zato svi odlaze gdje su bolja primanja, pa će i nama biti teško zaustaviti jedan broj okosnica današnjeg Borca da odu tamo gdje im je bolje. Ruku na srce, više sredstava ulaže se u najpopularniji sport drugog entiteta", osvrnuo se Trivunović na ono što je hronični problem fudbala u Srpskoj.

Igrao je sa dosta uspjeha u zemlji i inostranstvu. U Srbiji je cijenjen koliko i na obalama Vrbasa. I bez Beograda jednostavno ne može.

"Odem u Beograd onda kada mi prilike i obaveze dozvoljavaju. Vodi se ljuta trka između Crvene zvezde i Partizana za titulu. Ako bih pitao svoje srce, onda bi Zvezda bila šampion. Vidjećemo šta će biti. Razmišljam i o tome kako da naša talentovana djeca dobiju šansu, a ne da dovodimo strance. Oni možda prave razliku u ovom trenutku, ali kada se Zvezda i Partizan plasiraju u Evropu, vidimo da ti stranci nemaju snagu, znanje, kvalitet. Boli me i to što se ovi klubovi svijetle tradicije u posljednje vrijeme bave i onim što fudbalu krade ljepotu. Neka neizvjenosti oko rezultata, neka rivalstva, ali gdje je međusobno uvažavanje. Nedostaje više igre na terenu,a  ne izvan njega. Moramo svi biti bolji nego što jesmo. Proljeće je najljepše godišnje doba. Pratimo ga", zaključio je Vule Trivunović.

Svaki đurđevdanski cvijet u Banjaluci imao je miris koji se širio kao posljednji uspjesi Borca i Vuleta Trivunovića.

Sinovi Jovan i Miloš za Vuleta i Danijelu Trivunović najljepši su cvjetovi. Još kada se pridoda treći cvijetak - Borac, onda je radost cjelokupna. To je ukras cvjetnog maja i svega što slijedi.

To je radost života...