Foto/ Sport i mladi

Dobro poznato lice bh. fudbala, nekadašnji reprezentativac BiH i još uvijek rekorder Premijer lige po broju utakmica u kojima je sačuvao mrežu netaknutom, Asmir Avdukić danas je trener Željezničar Sport Tima, prvoligaša Republike Srpske.

"Vrtić" sa Predgrađa iza sebe ima još jednu dobru sezonu, a ono što je zanimljivo jeste da su juniorsku i seniorsku sezonu izgurali sa gotovo istim sastavom, a na kraju su ciljevi ostvareni.

- Napravili smo dobar posao. Ponavljam svima da smo te ciljeve koje smo postavili pred sebe uspjeli ostvariti. Kod nas je bio veliki promet igrača, i veoma je teško napraviti neki bolji rezultat. Mi igramo dvije lige i vrlo je to teško sve da napravimo u trenažnom procesu, jedna ekipa nam igra u subotu, druga u petak, ponedjeljak. Vrlo teško je to bilo organizovati sve. Do polusezone je to funkcionisalo i ok, imali smo još Teodorovića, Bilala, Banjca, koji su otišli na polusezoni i na proljeće smo imali sužen roster jer je većina igrača igrala i za juniore i seniore. Kada to sve uzmemo u obzir, pa onda i kako smo prošli, da imamo kostur ekipe formiran, da smo ostali u obje lige. Pošto je Željezničar igrao tradicionalno dobro na proljeće, svi su očekivali tako i sada, međutim, mi smo sada u prvoj polusezoni napravili dobar posao, osigurali smo dovoljno bodova i onda smo krenuli praviti ekipu za ljeto. Bitno je da smo napravili kostur i da znamo u kom pravcu idemo, rekao je za naš portal Avdukić.

Interesovalo nas je da li je kod igrača bilo negodovanja i da li su se žalili na takav tempo igranja.

- Nije bilo žaljenja, ali vrlo je teško da igrač igra u subotu, pa ponedjeljak, a onda moraš napraviti trenažni proces da bude fit za narednu utakmicu. A mi nismo imali jednog igrača, imali smo takvih 7-8, i to se dešavalo iz vikenda u vikend. Mi nismo imali normalan trenažan proces, praktično. Igrači koji su igrali samo Prvu ligu su u svom razvoju kasnili jer nismo imali određeni broj igrača i nismo mogli praviti pravi trening. Uspjeli smo, izdržali smo sa malim brojem povreda i što je bio primarni cilj, napravili smo kostur ekipe za ljeto. Možda smo mogli imati neki bod više. Gdje god smo bili kompletni, nadigrali smo protivnika i ostvarili smo pravi rezultat.

Većina juniorske ekipe će sada preći među seniore.

- Mislim da 12 igrača 2003. godište prelazi u seniorski fudbal. Ta generacija bi trebala da bude nosilac nove ekipe Željezničara. Oni će biti oslobođeni juniorskog fudbala, biće posvećeni samo seniorima i tu će biti naša šansa. Ostaje nam još nekoliko igrača koji su bili tu i ranije 2001, 2002. godište i napravićemo neki miks od tih igrača. S tim da će u toj seniorskoj ekipi biti i dalje juniora, 2004. 2005, pa možda čak i 2006. godište. Trebali smo dovesti još neke igrače, u kontaktu smo, pa vidjećemo kako će to izgledati.

Ambicije Željezničara se ne mijenjaju.

- Naši planovi i ambicije su uvijek vezani za isto. To je razvoj igrača i mislim da će sljedeća sezona biti posvećena baš razvoju igrača koji izlaze iz juniora, da im se da prostor, da napreduju, da ih pokušamo poslati na viši nivo. To je naš cilj. I naravno da ponovo afirmišemo neke nove igrače, neke nove klince, a što se tiče same tabele, uvijek nam je cilj da budemo u Prvoj ligi Republike Srpske, Premijer ligi za juniore i mislim da se to neće mijenjati.

Imao je Željezničar prethodnih godina zanimljivih eksponata u svojoj ekipi. Posljednji je bio Danilo Teodorović, koji je otišao u beogradsku Crvenu zvezdu, skrenuo je pažnju na sebe u Prvoj ligi, a tu su bili i sadašnji igrači u Premijer ligi, Luka Malić, Nikola Ćetković, Dejan Bosančić, David Čolić, pa onda i drugi. Sada su tu Aleksandar Petrović, koji će ovog ljeta preći u Krupu, te Staša Baštić, koji je također interesantan jačim klubovima.

- Petrović i Baštić su odigrali jednu dobru sezonu i oni su na radaru klubova i teško je da ih mi zadržimo. Međutim, mi iz te generacije 2003. godište pokušaćemo da izvučemo maksimum, ne bih da imenujem. Ne volimo da puno pričamo, volimo da smo zatajni, jer kada se pojavimo, svi misle ko su sada ovi, a bude za nas dobro. Niko nas ne shvati ozbiljno. Recimo, taj slučaj je bio sa utakmicom protiv Zvijezde 09 gdje smo otišli u jednom promijenjenom sastavu, igrao nam je Miloš Bajić 2006. godište. Zvijezda se pojačala i tada je htjela još da ide u Premijer ligu, imala je tri pobjede prije toga. Kada su vidjeli spisak, nisu znali ništa. Završilo je 0:0, a trebali su i izgubiti. Tako ćemo i sada, mi ćemo šutjeti, raditi, pa vidjećemo.

Asmir Avdukić je praktično na početku trenerske karijere. Na Predgrađu je završio igračku i započeo trenersku karijeru.

- Ja sam ovdje branio jednu-dvije sezone u Željezničaru i radio sa mlađim igračima, pa sam uzeo juniore, vodio ih u Premijer ligi. Neki normalan slijed je bio da preuzmem seniore. Zašto, zato što je jako teško da u naš klub dođe neko sa strane. Ne zato što mi ne volimo to, nego jednostavno mora se poznavati sistem. Nekome kada fali pet igrača, on će reći dovedi mi pet igrača, a mi moramo poznavati čitav sistem od pionira, kadeta, juniora, da bismo znali ko nam može među seniore. Ove sezone mi je bilo više stalo do toga da klub ostvari ciljeve, da imamo Prvu ligu, da imamo juniorsku Premijer ligu. Bio sam u delikatnoj situaciji jer je taj trenažni proces bio takav kakav jeste. Iz toga sam dosta naučio. Sljedeća sezona će biti sezona koja će donijeti veći razvoj i igrača, ali i mene kao trenera.

Zadovoljan je kako ide njegova trenerska karijera.

- Zadovoljan sam, naučio sam dosta stvari, upoznao puno ljudi, igrača. Svaki dan se uči ako hoćeš. Zadovoljan sam kako za sada teče.

Za dalje postoje neki planovi, ali ne i konkretni.

- Još sam vezan za Željezničar, tu sam u Banjaluci i da vam pravo kažem, da bih se nešto više usavršavao, treba prvo da se dokažem na jednom mjestu, da napravite neki rezultat, pa da onda dalje razmišljate. Vidjećemo šta nosi budućnost, možda se probam u Premijer ligi. Vjerovatno ide i dalje edukacija, usavršavanje. To radite svaki dan, a tamo odete samo po papir. Moraju se pratiti trendovi, pa vidjećemo gdje će me taj put odvesti, još ne razmišljam tako daleko.

Smatra da je situacija sa golmanima u Prvoj ligi teška i da klubovi ne rade ispravno.

- Vrlo je teško. Mi imamo problem sa golmanima. Zašto? Većina klubova ne posvećuje pažnju tome. Kada kažem ne posvećuje pažnju tome, onda prije svega mislim da treneri golmana nisu adekvatno plaćeni za svoj posao. Onda, gro klubova ima samo jednog trenera golmana u klubu, za sve selekcije. Imamo dosta dobrog kadra u trenerima, ali tu se treba poraditi na tome da to bude bolje plaćeno, da se klubovi više posvete tome. Iz toga mogu da izađu dobre stvari. Ovo sada ljudi izvlače zato što su entuzijasti, zato što hoće da rade, da naprave nekog golmana. U ovim ligama je jako teško raditi taj posao.

Slično misli i za Premijer ligu, ali ipak primjećuje da je situacija malo bolja. Ipak smatra da bi sa boljim radom i talentovaniji golmani isplivali ranije na površinu.

- Vjerovatno bi taj segment trebao biti viši. Klubovi Premijer lige su malo bolje organizovani u tom dijelu, ali većina ekipa evo u juniorskoj Premijer ligi nema trenera golmana. Imaju ove malo bolje organizovane ekipe koje rade. Prva ekipa bi praktično trebala imati dva trenera golmana ako su u ekipi tri-četiri golmana. Govorim po evropskim standardima. Treba da se vrši selekcija, da se vrši skauting. Govorim samo o golmanskom smjeru. Međutim, kod nas se dešava da imamo jednog trenera da on radi, trenira, pa kada zafali, onda i igra. To su stvari koje se događaju u klubovima. Evo vidite sada u Premijer ligi, ima Sarajevo Dizdarevića, Borac ima Ćetkovića, ne vidim tu puno mladih golmana. Velež je doveo golmana, Posušje je dovelo golmana, Zrinjski je doveo, Željezničar isto. Tuzla City ima Brajlovića i to je negdje to. Nemamo nekih nadolazećih, osim ova 2-3 koja smo naveli. Sav taj problem dolazi od početka. Da bi se obučio jedan golman, treba da krene od malih nogu i da bi on bio spreman da u 17-18 godini brani Premijer ligu. A ako je kvalitet, on mora braniti u 17. godini Premijer ligu, jer ako ne može braniti tada u Premijer ligi, on nije za nas i kako da ga prodaš onda u Evropu? A kod nas se sve govori pusti ga da malo nadođe i onda dođe 23. godina. A svi vrhunski golmani u najvećim klubovima su gurnuti u vatru sa 17-18 godina. Nemam ništa protiv starijih golmana, da se razumijemo. Ako je on kvalitet, treba da brani, ali ako je kvalitet golmana od 17-18 godina i onog od 29 jednak ili približan, pa onda je logično da brani ovaj mlađi.