Foto: FSS

Liga nacija kao takmičenje ima i dobrih i loših strana. Međutim, velika je besmislenost bila staviti četiri meča u desetak dana nakon naporne sezone. Ali kako god, uslovi su bili isti svima. Srbija je u četiri meča uzela sedam bodova a utisak je da je igra bila bolja od bodovnog stanja.

Prvi meč Srbija je igrala protiv Norveške. Prvo poluvrijeme bilo je vjerovatno i najgore poluvrijeme u ove četiri utakmice. Nisu Norvežani bili dominantni koliko je Srbija bila bez energije i bez ideje. Sve je izgledalo poprilično tromo. U nastavku je Piksi napravio odrđeene promjene i Srbija je bila odlična. Međutim, Niland je sjajno branio, Norvežani bili dobro postavljeni u defanzivnom bloku te su uspjeli odoliti.

Naredni meč bio je protiv Slovenije i Srbija je imala imperativ pobjede. U prvom poluvremenu Srbija je bila neuporedivo bolja ali je bilo 1-1. U nastavku je kvalitet došao do izražaja pa je Srbija potpuno dotukla Slovence i na kraju je slavila sa 4-1.

Meč u Švedskoj bio je specifičan. U prvom poluvremenu su i jedni i drugi djelovali dobro u odbrani ali ne najbolje u napadu. šveđani su svoj zicer promašili preko Klasona dok je Jović pogodio za vodstvo Srbije. U nastavku, Srbija je kontrolisala stvari. Jesu Šveđani imali neke šanse ali je bio utisak da Srbija sve drži pod kontrolom te je na kraju slavila.

Posljednji meč Srbija je igrala u Ljubljani gdje je imala ogromnu podršku navijača. Prvo poluvrijeme bilo je kao iz udžbenika. Srbija je izdominirala Sloveniju te je vodila sa 2-0 a mogla je sigurno dati još koji gol. U prvih deset minuta nastavka, Srbija je prosula sve i dozvolila Sloveniji da dođe do 2-2. Ostatak meča Srbija je ponovo bila bolja ali se morala zadovoljiti bodom.

Sedam bodova znači da je Srbija druga nkaon četiri kola i tri boda kasni za Norveškom. Do kraja Lige nacija, Srbija će dočekati Švedsku i ići Norveškoj. Sa dvije pobjede u te dvije utakmice, Srbija će biti prva u grupi. 

Ali nije toliko ključ u Ligi nacija sam rezultat koliko to da se uoče greške i problemi te da se na tim stvarima radi do novembra, kako te stvari ne bi koštale Srbiju na Mundijalu.

Ova Liga nacija pokazala je najbolje ono što svi znamo. Srbija ima veliki disbalans jer ima sjajan ofanzivni i veoma loš defanzivni dio. Ali ako ništa, bar je očito šta je konkretno problem kada je riječ o defanzivi.

Problem su odrđeene zone a prije svega one se odnose na međuprostor između defanzivnih linija. Odnosno, prostor između štopera i ving bekova. Pogotovo takozvani lijevi defanzivni halfspejs je očiti problem Srbije. Danska je u prijateljskoj utakmici pravila Srbiji probleme kroz tu zonu a tri od četiri gola Srbija je u ovom ciklusu primila kroz akcije rivala upravo u ovoj zoni. 

Ovo je sistemski problem jer nisu u svim utakmicama isti igrači igrali. Najčepće je igrao lijevog štopera Strahinja Pavlović a utisak je da je upravo u njegovom pozicioniranju dobar dio problema. Pavlović je igrao maestralno kvalifikacije i bio je pravo osvježenje ali je utisak da su njegovi nastupi u reprezentaciji u padu. Svakako, na sve utiče i to što mu je nesređen status u klubu pa je negdje i logično da ne može imati pravi ritam.

Znalo je biti loših pozicioniranja i na drugoj strani ali dosta manje i dosta manje je Srbija štete imala po desnoj strani. Svakako, ovo su stvari na kojima se mora raditi jer veliki međuprostor će koristiti rivali Srbije na Mundijalu.

Naravno, jedan od načina jeste da Piksi pronađe idealnu kombinaciju igrača koji će se dobro nadopunjavati a to znači da bi neke kojima mnogo vjeruje možda morao ostavljati na klupi. Drugi način jeste korištenje centralnih veznjaka na način da se spuštaju u međuprostore i da tako nadoknađuju višak prostora koji ostane radi širokog postavljanja ving bekova u odnosu na štopere. To čak i nije loše jer svakako kroz sredinu rival teško može napraviti prednost u formaciji sa tri štopera pa veznjaci imaju luksuz da se spuštaju u međuprostor i da tu rade posao.

Što se tiče napada, on nikada i nije bio problem. Može se možda reći da Srbija nije bila efikasna protiv Norveške ali je Srbija pokazala koliko potencijala ima. I dalje se vidi jasan plan Piksija. Konstantno traženje širine gdje ving bekovi stoje visoko a nekada se i ubacuju iz drugog plana iza leđa odbrane u gol šansu (mehanizam koji je Pepova Barsa dosta koristila). Sa druge strane, traženje širine znači i višak prostora u sredini gdje do izražaja dolazi genijalnost Tadića i Sergeja. 

O Mitrovićevim partijama u dresu reprezentacije nema potrebe mnogo govoriti a raduju i dva gola Jovića. Bilo bi dobro da ode na pozajmicu i da bude u ritmu za Mundijal. Jer moramo realni biti, pored Benzeme se neće igrati. Svakako, ne smijemo zaboraviti ni Vlahovića. Njega Piksi sada nije zvao ali sigurno će i on biti dio ekipe u Kataru a i realno, bar je oko napadača sve jasno. Ako su zdravi, sigurni putnici će biti sva trojica.

Sve u svemu navijači Srbije trebaju biti zadovoljni. Srbija je imala igru i ta igra je bila sjajna, onako baš za raju što bi se reklo. Reprezentacija konačno igra onako kako su svi koji vole Srbiju dugo htjeli da reprezentacija igra. 

Na stvarima koje su bile loše u ovim utakmicama treba raditi kako bi utisak i rezultat u budućnosti bio još bolji.