Poplave u BiH FOTO: fejsbuk
Ovog vikenda nema fudbala u Bosni i Hercegovini, dakle lopta se ne kotrlja ni u Federaciji ni u Republici Srpskoj.
Bilo je planirano da se većina utakmica odigra u subotu jer u nedjelju, 6. oktobra biće održani Lokalni izbori u „Dejtonskoj zemlji“, a kada se bira „vlast“ zabranjeno je bilo kakvo okupljanje, pa i fudbalsko.
Međutim, tragedija koja je zahvatila Hercegovinu, najviše Jablanicu i mjesta između Mostara i Sarajeva (Fojnicu, Konjic, Busovaču, Butorović polje, Kiseljak...) zaustavila je loptu. Nije ljudski dok se traže nestali i broje žrtve da se igra fudbal! Tako je subota ostala „prazna“, ne samo po pitanju fudbala, stali su i ostali sportovi.
Vico Zeljković, predsjednik fudbalskih saveza Republike Srpske i BiH napravio je konkretan potez u svoj ovoj muci. Zatražio je od Evropske fudbalske unije (UEFA) i predsjednika Aleksandra Čeferina pomoć, dobio pozitivan odgovor i „krovni“ Savez će u Nion poslati zahtjev-molbu.
Ima dobrih ljudi...
Tragedija koja je zadesila BiH ostaviće dalekosežne posljedice i trajne ožiljke onima koji su izgubili svoje najmilije, ostali bez igdje ičega... tuga je okovala sve.
Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske najavio je i Dan žalosti u srpskom entitetu. Ljudski. Izbori u poplavama i prirodnom katastrofom pogođenim mjestima su prolongirani, ali će sav ostali dio Bosne i Hercegovine sutra na biračka mjesta da glasa za svoje „vođe“.
U svakoj lokalnoj zajednici nađe se poneki lokalni šerif, njegovi protivkandidati i sijaset „pratilaca“ na nepreglednim listama. Borba će da bude golema, pogotovo u Sarajevu, Mostaru i Banjaluci.
Kada smo kod grada na Vrbasu koji je u četvrtak veče bojkotovao „svoj“ Fudbalski klub Borac u utakmici protiv Panatinaikosa (1:1) tu su predizborni performansi izašli iz okvira lijepog ponašanja i dobrog ukusa. Naši „kravataši“ i „Pikova“ dama. I tako u krug, sva sreća, pa ćutanje je... nastalo, ostalo i preostalo!
Proći će i ovo, kolektivna tuga i predizborno ludilo. Opet ćemo da ostanemo sami sa samima sobom i treba dobro da se zapitamo šta nam je činiti.
Mržnja nas neće odvesti nigdje jer smo tu, ipak, jedni pored drugih vijekovima, i moramo da živimo, da budemo solidarni jedni prema drugima, da budemo zajedno u nevolji i muci. Ne moramo da se volimo, ali treba da se poštujemo.
Bar mi, obični, građani.
Da nas Svevišnji ne bi i dalje kažnjavao kao neposlušne ovčice, a njegov bič zna bolno da udari.
Republika Srpska je pokazala još jednom plemenito, lice ljubavi i pružila ruku onome kome je pomoć potrebna. Na tim temeljima je i sazdana.
Poštovaoci ovozemaljskih „dragocjenosti“ neka ostanu tamo gdje su i bili, izboriće se ovaj narod, ma koje vjere bio, sa svim nedaćama.
Teško nam je...
Tragedija velika, fudbala nema, a idemo u nepoznato. Kao i uvijek sa određenim strahom.
Sa bilborda – uprkos tišini – smiju se razni „kravataši“ i poneka „Pikova“ dama.
Ponedeljak nam donosi početak nove radne sedmice poslije tužnog i olovnog vikenda...
Ne samo zbog zaustavljanja lopte već i zbog činjenice da ćemo ponovo sami sebi izabrati junake iz kultne priče Radoja Domanovića – „Vođa“!
Amin Bože, spasi ljude svoje...
POZOVIMO 17023 i 17039