Otišao je prije 17 godina, ali se on nikada u Republici Srpskoj neće zaboraviti. Sjećam se, nazvao me Tomo Marić i rekao mi je – Umro je Milan!

Nije mi rekao umro je predsjednik Republike Srpske, ne nego umor je Milan.

Nije on za nas bio predsjednik, on je za nas bio prijatelj, drug, Šumo, Milan... Čovjek koji je plijenio svojom ličnošću, dobrotom...

Voljeli smo ga zbog toga, ne političkih stavova i političkih pozicija. Toga u našim druženjima nije bilo!

Bio je neko koga sam doživljavao kao brata, prijatelja... Tako je i danas.

Neko obilježava 17 godina od odlaska predsjednika, a ima nas koji su prije 17 godina ostali bez prijatelja! Pravog, iskrenog...