Povod za ovaj tekst je neuspjeh juniora Slavije u baražu za Premijer ligu Bosne i Hercegovine. Poraženi su oni nedopustivo visoko, da ne kažem katastrofalno od vršnjaka iz dobojske Sloge. Konačan rezultat glasio je 5:0 za Doboj.

Tačno je i da je Slavija veći dio utakmice igrala sa 10 fudbalera, jer je isključen golman, a zamislite nije bilo rezervnog na klupi, pa je na gol morao igrač. To su fudbaleri Sloge iskoristili i demontirali tim iz Istočnog Sarajeva.

Ovo je drugi neuspjeh Slavije u ovim baraž utakmica ma. Rekao bih da ovo nije slučajno.

Kako se radi u klubu iz Istočnog Sarajeva bolje neće biti zadugo. Mislim na kompletan klub, a ne na neke segmente...

Dakle, nakon ispadanja iz Premijer lige Bosne i Hercegovine krenula je stagnacija kluba i tima. Već godinama ekipa tavori u Prvoj ligi Republike Srpske. Završava negdje u sredini tabele i nikom ništa. Svi ćute, i to traje godinama. Dok drugi rade, stvaraju ekipe (ili kupuju), Slavija se zadovoljava prosječnošću. Jedini iskorak je onaj trening centar na starom Slavijinom terenu.

Postavljena je vještačka trava (lošeg kvaliteta), a donijela je ipak jedan iskorak, pa sada se na tom terenu, zahvaljujući razumijevanju Fudbalskog saveza Republike Srpske igraju i utakmice seniorskog tima. Neću da cjepidlači i kažemo da na tom terenu nema za nas (novinare) minimalnih uslova za rad, ali u interesu kluba ćutim. Niko naravno i ne haje što novinari nemaju minimalnih uslova za obavljanje posla. Mi smo svakako samo nužno zlo i krivi smo svima. Biće tako i nakon ovog teksta, ali ne hajem! Neka bude!!!

A zašto bi o nama mislili kada se mjesecima, godinama ne održava ni Skupština kluba, nema ni sastanaka čelnika Slavije. Klupski račun godinama blokiran!!!

Predsjednik Ljubiša Ćosić, inače gradonačelnik Istočnog Sarajeva, objektivno zbog svih obaveza i nema vremena da se bavi klubom (značajnije).

Mnogi, politički ili privrednu autoriteti Istočnog Sarajeva neće ni da se primaknu Slaviji, a mnogi i ne žele  da preuzmu neku od funkcija. Slavija danas praktično egzistira na jednom – dva čovjeka i nekoliko trenera. Zato i jeste, uz uvažavanje te nekolicini, tu gdje je.

Godinama se nije uspjela iskoristiti činjenica da  je Administrativni centar Republike Srpske, tu u našem gradu, a samim tim i najveći politički autoriteti.

Niko sa njima nije pokušao ili želio da porazgovara, da zatraži pomoć, prije svega materijalnu. Dobro bi došla i moralna!

Ko je i kada možda pokušao i da obavi razgovore sa mnogobrojnim građevinskim firmama koje uzimaju novac u Istočnom Sarajevu.

Da li je neko, možda probao da porazgovara i sa Dejanom Ljevnaićem, generalnim direktorom Olimpijskog centra Jahorina? Možda bi on mogao da pomogne, materijalno, moralno, savjetima... Čovjek je od sporta, akcije...Ne, najbolje je sjediti, pustiti da ''voda nosi'', a i očekivati pomoć od drugog.

Nedavno je Vico Zeljković govorio o namjerama Fudbalskog saveza Republike Srpske i Bosne i Hercegovine da pomognu Slaviji. Ono što je prethodnih mjeseci Zeljković obećavao i ostvaruje se, pa nema sumnje da će u naš grad stići i reflektori i teren sa hibridnom travom, dakle najmoderniji.

Lijepo je kad dobiješ poklon, a šta dalje? Šta ćemo mi uraditi da Slavija više ne tavori? Da krene ka vrhu. Možda nekoga u ovom gradu ne bole rezultati Slavije, a eto mene bole. Želim ja svim sredinama u Republici Srpskoj sportsko razvijanje, poboljšanje sportske infrastrukture, ali najviše to želim (valjda je normalno) Slaviji i gradu i kojem živim.

Evo nas pred startom nove fudbalske sezone, a mi smo u dubokom snu. Opet ćemo ući u sezonu u kojoj ćemo se zadovoljiti sedmim, osmim, ko uzna kojim mjesto. Biće, dobro je nismo ispali?