XS
SM
MD
LG

Počelo s Englezima, a završava se sa...

Sergej Barbarez i Mirko Hrgović na treningu "Zmajeva" FOTO: FS BiH

Sergej Barbarez je trenersku karijeru počeo na „Sent Džejms parku“ u Njuklasu kao selektor jednoentitetske „A“ selekcije Bosne i Hercegovine ubedljivim porazom od domaćina Engleske. 

Očekivano, reprezentacija iz „kolevke fudbala“ je bila bolja, dominirala, zasluženo pobedila, pokazala da je među ozbiljnim favoritima na predstojećem Evropskom prvenstvu. S druge strane podmlađeni tim „Zmajeva“ bio je hrabar, igrao je koliko mu je protivnik dozvolio, a statistika je najbolje pokazala: šutevi 26:2, u okvir 8:0, van okvira 6:0, blokirani 12:2, uspešni centaršutevi 10:0, posed 61:39... 

To su samo brojke, statistika je obično „bikini“, otkriva mnogo, a ništa ne pokazuje!

Elem, to su činjenice vezane za samu utakmicu, a ostalo? 

Federalni mediji su, uglavnom, malo pričali o očekivanom porazu, samoj igri, dešavanjima na terenu, jer im je važnije bilo oduševiti javnost „bosanskim patriotizmom“ selektora Barbareza koji je držao ruku na grudima dok se intonirala himna, popularni „Intermeco“, a na tribinama se, uz ratne zastave Armije BiH, orila pesma Dine Merlina – „Jedna si jedina“... Usput, svi članovi stručnog štaba, ali ni rezervni igrači nisu imali taj osećaj. Čak ni kapiten Edin Džeko koji je susret presedeo na klupi. Baš kao ni fudbaler Borca David Vuković i većina igrača na ovogodišnjem finalu Kupa BiH u Mostaru i Banjaluci.
To nije isto, Kup je „državni“, a reprezentacija u Njukaslu je bila sastavljena samo od igrača iz FBiH i sa šest startera koji su rođeni u dijaspori. Tako se potrefilo.

Ali to nije važno. Bitno je ono što dolazi. Prvo zvanični evropski šampion Italija u Empoliju, a potom na jesen i utakmice u „A“ diviziji UEFA Lige nacija protiv rivala iste kategorije: Nemačke, Holandije i Mađarske. 

Sergej Barbarez ima podršku, posebno javnosti, koja ga je i dovela u selektorsku stolicu. Kako je bilo u prethodne dve godine i 0:3 protiv Engleza je uspeh!  Tako kažu „stručnjaci“ i sveznalice koji se ni izbrojati ne mogu...

Oni koji vide suštinu već na početku, uglavnom prolaze bez osvrtanja i ćute. Sklanjaju se u stranu od sveznalica kojih je mnogo, pa ne mogu, ali i neće, da dođu do reči. Poneko, samo, prozbori: „ne interesuje me“. 

Počelo je s Englezima, samo da ne završi sa nekim Luksemburgom, Lihtenštajnom ili Gibraltarom.

Neka je sa srećom!